Slobodan Milošević- proročanstva i promašaji VIDEO

Jedna od najkontroverznijih ličnosti novije srpske istorije i danas je podjednako osuđivana i branjena u podeljenoj srpskoj javnosti, iako je od njegove smrti u Haškom tribunalu prošlo deset godina.

106



Danas vas podsećamo na ključne rečenice koje je u svojoj političkoj karijeri izgovorio bivši predsednik Srbije i SRJ, koji je umro u haškom zatvoru tokom suđenja za genocid i ratne zločine počinjene na prostorima Hrvatske, BiH i Kosova u ratovima 1990-ih.

"Volim i ja vas" i "Niko ne sme da vas bije" rečenice su koje su ušle u svakodnevnu komunikaciju u celom regionu, ali evo citata koji su zapravo obeležili vladavinu Slobodana Miloševića, (Požarevac, 20. avgust 1941. - Hag, 11. mart 2006.), kao i naše živote...Neki od njih danas deluju proročanski, a neki kao potpuna zabluda.


................

Istoričari smatraju da je najvažniji govor Milošević održao na Kosovo polju 28. juna 1989. Ovo su citati iz tog govora:

"Šest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene".

"Ono što je izvesno, kroz sve ove vekove koji su iza nas, je da nas je na Kosovu pre 600 godina zadesila nesloga"

"Ne čujem dobro, ali želim da vam odgovorim na ovo što tražite, da će svi oni koji su se poslužili ljudima da manipulišu ostvarenja političkih ciljeva protiv Jugoslavije biti kažnjeni i biti uhapšeni!",rekao je Milošević te davne 1989.



U intervjuu za NIN 12. aprila 1991. predsednicima srpskih opština poručio je: "Ako treba da se tučemo, bogami ćemo da se tučemo. A nadam se da neće biti toliko ludi da se sa nama tuku. Jer ako ne umemo da radimo i privređujemo, bar ćemo znati dobro da se tučemo".

"Bitku za Kosovo mi ćemo dobiti bez obzira na prepreke koje nam se postavljaju u zemlji i van nje. Pobedićemo, dakle, bez obzira što se i danas udružuju naši neprijatelji van zemlje sa onima u zemlji. A da bitku za slobodu ovaj narod dobija, znaju i turski i nemački osvajači." miting na Ušću 1988."



"Mi u Srbiji ne pravimo hijerarhiju i ne pravimo građane prvog, drugog i trećeg reda — nama su svi građani jednaki. Prema tome, vi kao profesori Univerziteta za mene ste potpuno jednaki u političkoj volji kao i svaki seljak širom Srbije ili kao i svaki radnik širom Srbije. Ne može vaše mišljenje biti starije od mišljenja radnika ili seljaka niti, moram to da vam kažem, sasvim otvoreno, smatram ovakvu konsultaciju ili ovakav razgovor važnijim od razgovora sa radnicima u nekom preduzeću ili sa seljacima širom Srbije. Svi zajedno, građani Srbije, mogu da odlučuju o svojoj sudbini onako, kako oni većinski smatraju da je ispravno i potrebno za ovu Srbiju" - jun 1992.

"Mi nemamo nesuglasica sa Amerikom. Svi znamo da je NATO najjača vojna mašinerija na svetu. Mi samo želimo da se prestanu zanimati sa našom zemljom i da se brinu o svojim problemima"- jun 1992.


"Nismo mi banana-republika koja sa stranim agentima dogovara izbore". - TV Beograd, 9. oktobar 1992.

"Srbijom neće upravljati tuđa ruka". - 1996.

"Iz događaja koji su pratili raspad Jugoslavije i rat na delu njene nekadašnje teritorije, izvukao sam mnoge pouke" - jun 1996.

"Naravno da se teško živi, sankcije su nam i uvedene da bismo teško živeli, ali mi smo pokazali da možemo da odupremo tome i da možemo da živimo i da gradimo svoju zemlju sve bolje i bolje" - decembar 1996.

"Volim i ja vas!" - kao odgovor na parole ljudi na mitingu "Slobo, mi te volimo" decembar 1996.

"Ja sam jednostavno protiv rata. Tamo gde se ja pitam, gde moj glas odlučuje, rata neće biti" -februar 1997.

"Dogovori koje smo postigli otklanjaju opasnost vojne intervencije protiv naše zemlje"oktobar 1998.



"Nemam ništa posebno za čim bih žalio i savest mi je mirna", decembar 1998.


"Dragi građani, smatram da je Narodna skupština Srbije veoma ispravno postupila kada je donela odluku da ne prihvati prisustvo stranih trupa na našoj teritoriji"- BK TV, mart 1999.

"Kada je počelo bombardovanje pojavile su se izbeglice, naravno kao rezultat bombardovanja, i to svi znaju... Svi beže zbog bombardovanja - Srbi, Turci, Romi, muslimani. Naravno, broj Albanaca je najveći. Svi beže. Ptice beže, divljač beži", april 1999.

"Ne možemo da prihvatimo okupacione snage, bile one pod zastavom NATO ili UN" - maj 1999.



"Naša zemlja je najdemokratskija zemlja na svetu" - Politika, 16. jun 1999.


"Ni turske, ni austrougarske, ni fašističke, ni nacističke ulizice nisu mislili za sebe da su izdajnici već da su pametni ljudi koji znaju da je interes naroda da preživi pa makar čučeći uz skute strane vlasti umesto da se rve i ratuje sa jačim od sebe"- govor na mitingu u Beranama, 20. septembar 2000.

"Građani mogu da mi veruju, a i ne moraju da mi veruju. Moja je želja da se u moja upozorenja ne uvere kasno, da se ne uvere tek onda kada bude bilo teško da se isprave greške koje su građani u svojoj naivnosti, površnosti ili zabludi sami učinili. Pa će se te greške teško otklanjati, a neke možda neće moći nikada da se otklone"- govor pred drugi krug izbora, 2. oktobar 2000.


"Događaji koji su organizovani za naše izbore su, takođe, deo organizovane hajke na zemlju i narod, zato što su naša zemlja i narod barijera uspostavljanju potpune dominacije na Balkanskom poluostrvu"- 2. oktobar 2000.

"U sklopu te politike za rasparčavanje Jugoslavije, Kosovo bi bila prva žrtva. Njegov sadašnji status bi se proglasio za legalan i definitivan. To je prvi deo Srbije sa kojim bi se ona morala da oprosti, ne izražavajući, pri tom, čak ni nadu da će joj taj deo njene zemlje jednom moći da bude vraćen", takođe iz poslednjeg govora Slobodana Miloševića kao predsednika  građanima Srbije 2. oktobra 2000.


U decembru te 2002. Milošević je dao i ovaj intervju u kom je govorio o svome sinu Marku, o RSK, o Republici Srpskoj, Kosovu, o Srbiji i Jugoslaviji:

  Posle svega usledio je Hag, a tamo je bilo ovako:


U decembru te 2002. Milošević je dao i ovaj intervju u kom je govorio o svome sinu Marku, o RSK, o Republici Srpskoj, Kosovu, o Srbiji i Jugoslaviji:

  Posle svega usledio je Hag, a tamo je bilo ovako:



Danas vas podsećamo na ključne rečenice koje je u svojoj političkoj karijeri izgovorio bivši predsednik Srbije i SRJ, koji je umro u haškom zatvoru tokom suđenja za genocid i ratne zločine počinjene na prostorima Hrvatske, BiH i Kosova u ratovima 1990-ih.

"Volim i ja vas" i "Niko ne sme da vas bije" rečenice su koje su ušle u svakodnevnu komunikaciju u celom regionu, ali evo citata koji su zapravo obeležili vladavinu Slobodana Miloševića, (Požarevac, 20. avgust 1941. - Hag, 11. mart 2006.), kao i naše živote...Neki od njih danas deluju proročanski, a neki kao potpuna zabluda.


................

Istoričari smatraju da je najvažniji govor Milošević održao na Kosovo polju 28. juna 1989. Ovo su citati iz tog govora:

"Šest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene".

"Ono što je izvesno, kroz sve ove vekove koji su iza nas, je da nas je na Kosovu pre 600 godina zadesila nesloga"

"Ne čujem dobro, ali želim da vam odgovorim na ovo što tražite, da će svi oni koji su se poslužili ljudima da manipulišu ostvarenja političkih ciljeva protiv Jugoslavije biti kažnjeni i biti uhapšeni!",rekao je Milošević te davne 1989.



U intervjuu za NIN 12. aprila 1991. predsednicima srpskih opština poručio je: "Ako treba da se tučemo, bogami ćemo da se tučemo. A nadam se da neće biti toliko ludi da se sa nama tuku. Jer ako ne umemo da radimo i privređujemo, bar ćemo znati dobro da se tučemo".

"Bitku za Kosovo mi ćemo dobiti bez obzira na prepreke koje nam se postavljaju u zemlji i van nje. Pobedićemo, dakle, bez obzira što se i danas udružuju naši neprijatelji van zemlje sa onima u zemlji. A da bitku za slobodu ovaj narod dobija, znaju i turski i nemački osvajači." miting na Ušću 1988."



"Mi u Srbiji ne pravimo hijerarhiju i ne pravimo građane prvog, drugog i trećeg reda — nama su svi građani jednaki. Prema tome, vi kao profesori Univerziteta za mene ste potpuno jednaki u političkoj volji kao i svaki seljak širom Srbije ili kao i svaki radnik širom Srbije. Ne može vaše mišljenje biti starije od mišljenja radnika ili seljaka niti, moram to da vam kažem, sasvim otvoreno, smatram ovakvu konsultaciju ili ovakav razgovor važnijim od razgovora sa radnicima u nekom preduzeću ili sa seljacima širom Srbije. Svi zajedno, građani Srbije, mogu da odlučuju o svojoj sudbini onako, kako oni većinski smatraju da je ispravno i potrebno za ovu Srbiju" - jun 1992.

"Mi nemamo nesuglasica sa Amerikom. Svi znamo da je NATO najjača vojna mašinerija na svetu. Mi samo želimo da se prestanu zanimati sa našom zemljom i da se brinu o svojim problemima"- jun 1992.


"Nismo mi banana-republika koja sa stranim agentima dogovara izbore". - TV Beograd, 9. oktobar 1992.

"Srbijom neće upravljati tuđa ruka". - 1996.

"Iz događaja koji su pratili raspad Jugoslavije i rat na delu njene nekadašnje teritorije, izvukao sam mnoge pouke" - jun 1996.

"Naravno da se teško živi, sankcije su nam i uvedene da bismo teško živeli, ali mi smo pokazali da možemo da odupremo tome i da možemo da živimo i da gradimo svoju zemlju sve bolje i bolje" - decembar 1996.

"Volim i ja vas!" - kao odgovor na parole ljudi na mitingu "Slobo, mi te volimo" decembar 1996.

"Ja sam jednostavno protiv rata. Tamo gde se ja pitam, gde moj glas odlučuje, rata neće biti" -februar 1997.

"Dogovori koje smo postigli otklanjaju opasnost vojne intervencije protiv naše zemlje"oktobar 1998.



"Nemam ništa posebno za čim bih žalio i savest mi je mirna", decembar 1998.


"Dragi građani, smatram da je Narodna skupština Srbije veoma ispravno postupila kada je donela odluku da ne prihvati prisustvo stranih trupa na našoj teritoriji"- BK TV, mart 1999.

"Kada je počelo bombardovanje pojavile su se izbeglice, naravno kao rezultat bombardovanja, i to svi znaju... Svi beže zbog bombardovanja - Srbi, Turci, Romi, muslimani. Naravno, broj Albanaca je najveći. Svi beže. Ptice beže, divljač beži", april 1999.

"Ne možemo da prihvatimo okupacione snage, bile one pod zastavom NATO ili UN" - maj 1999.



"Naša zemlja je najdemokratskija zemlja na svetu" - Politika, 16. jun 1999.


"Ni turske, ni austrougarske, ni fašističke, ni nacističke ulizice nisu mislili za sebe da su izdajnici već da su pametni ljudi koji znaju da je interes naroda da preživi pa makar čučeći uz skute strane vlasti umesto da se rve i ratuje sa jačim od sebe"- govor na mitingu u Beranama, 20. septembar 2000.

"Građani mogu da mi veruju, a i ne moraju da mi veruju. Moja je želja da se u moja upozorenja ne uvere kasno, da se ne uvere tek onda kada bude bilo teško da se isprave greške koje su građani u svojoj naivnosti, površnosti ili zabludi sami učinili. Pa će se te greške teško otklanjati, a neke možda neće moći nikada da se otklone"- govor pred drugi krug izbora, 2. oktobar 2000.


"Događaji koji su organizovani za naše izbore su, takođe, deo organizovane hajke na zemlju i narod, zato što su naša zemlja i narod barijera uspostavljanju potpune dominacije na Balkanskom poluostrvu"- 2. oktobar 2000.

"U sklopu te politike za rasparčavanje Jugoslavije, Kosovo bi bila prva žrtva. Njegov sadašnji status bi se proglasio za legalan i definitivan. To je prvi deo Srbije sa kojim bi se ona morala da oprosti, ne izražavajući, pri tom, čak ni nadu da će joj taj deo njene zemlje jednom moći da bude vraćen", takođe iz poslednjeg govora Slobodana Miloševića kao predsednika  građanima Srbije 2. oktobra 2000.


U decembru te 2002. Milošević je dao i ovaj intervju u kom je govorio o svome sinu Marku, o RSK, o Republici Srpskoj, Kosovu, o Srbiji i Jugoslaviji:

  Posle svega usledio je Hag, a tamo je bilo ovako:


U decembru te 2002. Milošević je dao i ovaj intervju u kom je govorio o svome sinu Marku, o RSK, o Republici Srpskoj, Kosovu, o Srbiji i Jugoslaviji:

  Posle svega usledio je Hag, a tamo je bilo ovako:



Danas vas podsećamo na ključne rečenice koje je u svojoj političkoj karijeri izgovorio bivši predsednik Srbije i SRJ, koji je umro u haškom zatvoru tokom suđenja za genocid i ratne zločine počinjene na prostorima Hrvatske, BiH i Kosova u ratovima 1990-ih.

"Volim i ja vas" i "Niko ne sme da vas bije" rečenice su koje su ušle u svakodnevnu komunikaciju u celom regionu, ali evo citata koji su zapravo obeležili vladavinu Slobodana Miloševića, (Požarevac, 20. avgust 1941. - Hag, 11. mart 2006.), kao i naše živote...Neki od njih danas deluju proročanski, a neki kao potpuna zabluda.


................

Istoričari smatraju da je najvažniji govor Milošević održao na Kosovo polju 28. juna 1989. Ovo su citati iz tog govora:

"Šest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene".

"Ono što je izvesno, kroz sve ove vekove koji su iza nas, je da nas je na Kosovu pre 600 godina zadesila nesloga"

"Ne čujem dobro, ali želim da vam odgovorim na ovo što tražite, da će svi oni koji su se poslužili ljudima da manipulišu ostvarenja političkih ciljeva protiv Jugoslavije biti kažnjeni i biti uhapšeni!",rekao je Milošević te davne 1989.



U intervjuu za NIN 12. aprila 1991. predsednicima srpskih opština poručio je: "Ako treba da se tučemo, bogami ćemo da se tučemo. A nadam se da neće biti toliko ludi da se sa nama tuku. Jer ako ne umemo da radimo i privređujemo, bar ćemo znati dobro da se tučemo".

"Bitku za Kosovo mi ćemo dobiti bez obzira na prepreke koje nam se postavljaju u zemlji i van nje. Pobedićemo, dakle, bez obzira što se i danas udružuju naši neprijatelji van zemlje sa onima u zemlji. A da bitku za slobodu ovaj narod dobija, znaju i turski i nemački osvajači." miting na Ušću 1988."



"Mi u Srbiji ne pravimo hijerarhiju i ne pravimo građane prvog, drugog i trećeg reda — nama su svi građani jednaki. Prema tome, vi kao profesori Univerziteta za mene ste potpuno jednaki u političkoj volji kao i svaki seljak širom Srbije ili kao i svaki radnik širom Srbije. Ne može vaše mišljenje biti starije od mišljenja radnika ili seljaka niti, moram to da vam kažem, sasvim otvoreno, smatram ovakvu konsultaciju ili ovakav razgovor važnijim od razgovora sa radnicima u nekom preduzeću ili sa seljacima širom Srbije. Svi zajedno, građani Srbije, mogu da odlučuju o svojoj sudbini onako, kako oni većinski smatraju da je ispravno i potrebno za ovu Srbiju" - jun 1992.

"Mi nemamo nesuglasica sa Amerikom. Svi znamo da je NATO najjača vojna mašinerija na svetu. Mi samo želimo da se prestanu zanimati sa našom zemljom i da se brinu o svojim problemima"- jun 1992.


"Nismo mi banana-republika koja sa stranim agentima dogovara izbore". - TV Beograd, 9. oktobar 1992.

"Srbijom neće upravljati tuđa ruka". - 1996.

"Iz događaja koji su pratili raspad Jugoslavije i rat na delu njene nekadašnje teritorije, izvukao sam mnoge pouke" - jun 1996.

"Naravno da se teško živi, sankcije su nam i uvedene da bismo teško živeli, ali mi smo pokazali da možemo da odupremo tome i da možemo da živimo i da gradimo svoju zemlju sve bolje i bolje" - decembar 1996.

"Volim i ja vas!" - kao odgovor na parole ljudi na mitingu "Slobo, mi te volimo" decembar 1996.

"Ja sam jednostavno protiv rata. Tamo gde se ja pitam, gde moj glas odlučuje, rata neće biti" -februar 1997.

"Dogovori koje smo postigli otklanjaju opasnost vojne intervencije protiv naše zemlje"oktobar 1998.



"Nemam ništa posebno za čim bih žalio i savest mi je mirna", decembar 1998.


"Dragi građani, smatram da je Narodna skupština Srbije veoma ispravno postupila kada je donela odluku da ne prihvati prisustvo stranih trupa na našoj teritoriji"- BK TV, mart 1999.

"Kada je počelo bombardovanje pojavile su se izbeglice, naravno kao rezultat bombardovanja, i to svi znaju... Svi beže zbog bombardovanja - Srbi, Turci, Romi, muslimani. Naravno, broj Albanaca je najveći. Svi beže. Ptice beže, divljač beži", april 1999.

"Ne možemo da prihvatimo okupacione snage, bile one pod zastavom NATO ili UN" - maj 1999.



"Naša zemlja je najdemokratskija zemlja na svetu" - Politika, 16. jun 1999.


"Ni turske, ni austrougarske, ni fašističke, ni nacističke ulizice nisu mislili za sebe da su izdajnici već da su pametni ljudi koji znaju da je interes naroda da preživi pa makar čučeći uz skute strane vlasti umesto da se rve i ratuje sa jačim od sebe"- govor na mitingu u Beranama, 20. septembar 2000.

"Građani mogu da mi veruju, a i ne moraju da mi veruju. Moja je želja da se u moja upozorenja ne uvere kasno, da se ne uvere tek onda kada bude bilo teško da se isprave greške koje su građani u svojoj naivnosti, površnosti ili zabludi sami učinili. Pa će se te greške teško otklanjati, a neke možda neće moći nikada da se otklone"- govor pred drugi krug izbora, 2. oktobar 2000.


"Događaji koji su organizovani za naše izbore su, takođe, deo organizovane hajke na zemlju i narod, zato što su naša zemlja i narod barijera uspostavljanju potpune dominacije na Balkanskom poluostrvu"- 2. oktobar 2000.

"U sklopu te politike za rasparčavanje Jugoslavije, Kosovo bi bila prva žrtva. Njegov sadašnji status bi se proglasio za legalan i definitivan. To je prvi deo Srbije sa kojim bi se ona morala da oprosti, ne izražavajući, pri tom, čak ni nadu da će joj taj deo njene zemlje jednom moći da bude vraćen", takođe iz poslednjeg govora Slobodana Miloševića kao predsednika  građanima Srbije 2. oktobra 2000.


U decembru te 2002. Milošević je dao i ovaj intervju u kom je govorio o svome sinu Marku, o RSK, o Republici Srpskoj, Kosovu, o Srbiji i Jugoslaviji:

  Posle svega usledio je Hag, a tamo je bilo ovako:


U decembru te 2002. Milošević je dao i ovaj intervju u kom je govorio o svome sinu Marku, o RSK, o Republici Srpskoj, Kosovu, o Srbiji i Jugoslaviji:

  Posle svega usledio je Hag, a tamo je bilo ovako:

Komentari(106)
Zo
Zoro od Srbiju :19.2.2018
@Pero : Hrvati kupili od Ukrajine nekompletan S-300 ! Isti ti prodavci snabdevali Alijinu vojsku i Zenge oružjem za vreme rata u Bosni !
Dr
Dragoljub 07314.11.2016
Sloba je uradio dosta dobrih i loših stvari. Za početak, on je bio pravnik, a ne general, i to u trenucima kad je to bilo najpotrebnije (tuđman jeste bio general i na našu žalost znao je da iskoristi svaku mrvicu svoje obuke). Dobre stvari su mu bile da se (uspešno?) branio od zapadnih nastojanja i bio je svestan da svi oni vode ka neokolonijalizmu, samo je bio previše lakoveran. Dogovarao se i dozvoljavao da ga koče razni dogovori i sporazumi, dok su za to vreme hrvati i šiptari jačali svoje pozicije, a trebalo je što pre tenkovima ući u zagreb, pa onda pregovarati, jer bi hrvati pristali na sve, samo da ih ostavi na miru. Tako bi Krajina i dalje postojala pored Srpske i izbeglo bi se sve ono. Treba prepisivati od profesionalaca, jer su Ameri krajem 80-ih, kad je bila pobuna crnaca zatvorili granice i puštali samo kontrolisane vesti u etar, a onda digli vojsku i nacionalnu gardu da smire stanje. Da je to urađeno kad se Slovenija bunila, ne bi rata ni bilo, a možda bi se i sve mirno razišli. Mada je najlakše biti general posle bitke :(
по
поштено говорећи12.10.2016
Југославије је симбол жртве "Новог свјетског поретка", после ње долазе Ирак, Либија, Сирија и Украјина. Борац за њен опстанак или њен предсједник је морао дијелити њену судбину ако се радило о карактерној личности, с друге стране "издајници - они који бирају лакши начин" ће код народа остати упамћени као лоши момци. Да је Југославија била афричка или азијска земља, Милошевић би прошао као Садам Хусеин или Пуковник Гадафи. Овако је исценирано суђење, које није преживио. Младим људима живот изгледа дуг и значајан у хедонистичком смислу и гледају да га тако користе живјећи са мишљу да би били срећнији ако би имали више новца и више забаве, када прође младост неки се отријезне неки не, али већина пати. Немогуће је постићи толико забаве колико ти млада душа жели, ту остаје мања или већа празнина јер уствари ништа ниси постигао, имао си гомилу партнера али си завршио са једним, који можда није био најбољи могући али они бољи нису били ту у право вријеме, а знамо да је за љубав и породицу право вијеме уствари свако вријеме, свакако послије адолесенције. Нису се остварили, јер су се превише за.ебавали и остале су те празнине које се попуњавају алкохолом или другим опијатима (постадолесенти). Великим људима је битно оно што остаје иза њих, они великом жртвом у раду и напредовању попуњавају празнине у својој души они ни не знају шта је адолесенција. О томе је понајбоље писао велики Петар Петровић Његош, свакако не о адолесенцији као медицинском објашњењу фазе живота. Са сигурношћу могу да тврдим, да ће они који су дошли послије Милошевића код народа бити упамћени као лоши момци,јер нису поднијели никакву жртву а, морали су, наравно сем Зорана Ђинђића који је поднио највећу могућу жртву. Чињеница је да нико не воли политичаре, и то није никакав ексклузивитет Срба. Одговор који се тиче политичара јесте како ће остати упамћени. Као Душан Силни или Урош Нејаки. Мислим да је Милошевић поднио велику жртву, јер је поражен у својој борби и на крају је морао умријети. И у историјске уџбенике ући као такав.