Ljudi koji dožive stotu godinu možda zaista imaju neke "dobre gene" koje prenose na svoju decu, ukazuju rezultati istraživanja američkih stručnjaka Bostonskog univerziteta i Bostonskog medicinskog centra.
Ljudi koji dožive stotu godinu možda zaista imaju neke "dobre gene" koje prenose na svoju decu, ukazuju rezultati istraživanja američkih stručnjaka Bostonskog univerziteta i Bostonskog medicinskog centra.
Studija na više od 600 starijih Amerikanaca je pokazala da deca stogodišnjaka pokazuju tendenciju da duže žive i da kod njih postoji znatno manja verovatnoća nego kod njihovih vršnjaka da obole od dijabetesa, dožive infarkt ili šlog.
Bostonski stručnjaci su to svojstvo potomaka stogodišnjaka nazvali "kardiovaskularnom prednošću" u odnosu na vršnjake, koja sa starenjem dolazi do izražaja. Nova studija ukazuje da možda ipak postoji fiziološki razlog što se dugovečnost u pojedinim porodicama prenosi s kolena na koleno.
Studijom je bilo obuhvaćeno 440 muškaraca i žena, koji su imali bar jednog roditelja koji je živeo 100 godina ili duže i 192 osobe čiji su roditelji proživeli prosečan ljudski vek. Prosečna starost ispitanika bila je 72 godine na početku istraživanja.
Tokom naredne četiri godine, potomci stogodišnjaka bili su pod 81 odsto manjim rizikom od smrti, a takođe i znatno manjim rizikom od razvoja kardiovaskularnih problema i dijabetesa.
Samo je 0,7 odsto potomaka stogodišnjaka tokom četiri godine trajanja studije doživelo infarkt, prema 3,5 odsto u kontrolnoj grupi.
Takođe je samo jedan odsto dece stogodišnjaka tokom te četiri godine doživeo šlog, prema šest odsto među potomcima osoba uobičajenog veka.
Od dijabetesa je među decom stogodišnjaka obolelo samo 0,8 odsto ispitanika, a u kontrolnoj grupi preko pet odsto.
Bostonski stručnjaci naglašavaju da je jedan od zaključaka njihove studije i to da je dobro kardiovaskularno zdravlje od velike važnosti za bilo čije šanse da dugo poživi.
(Tanjug/Rojters)
Studija na više od 600 starijih Amerikanaca je pokazala da deca stogodišnjaka pokazuju tendenciju da duže žive i da kod njih postoji znatno manja verovatnoća nego kod njihovih vršnjaka da obole od dijabetesa, dožive infarkt ili šlog.
Bostonski stručnjaci su to svojstvo potomaka stogodišnjaka nazvali "kardiovaskularnom prednošću" u odnosu na vršnjake, koja sa starenjem dolazi do izražaja. Nova studija ukazuje da možda ipak postoji fiziološki razlog što se dugovečnost u pojedinim porodicama prenosi s kolena na koleno.
Studijom je bilo obuhvaćeno 440 muškaraca i žena, koji su imali bar jednog roditelja koji je živeo 100 godina ili duže i 192 osobe čiji su roditelji proživeli prosečan ljudski vek. Prosečna starost ispitanika bila je 72 godine na početku istraživanja.
Tokom naredne četiri godine, potomci stogodišnjaka bili su pod 81 odsto manjim rizikom od smrti, a takođe i znatno manjim rizikom od razvoja kardiovaskularnih problema i dijabetesa.
Samo je 0,7 odsto potomaka stogodišnjaka tokom četiri godine trajanja studije doživelo infarkt, prema 3,5 odsto u kontrolnoj grupi.
Takođe je samo jedan odsto dece stogodišnjaka tokom te četiri godine doživeo šlog, prema šest odsto među potomcima osoba uobičajenog veka.
Od dijabetesa je među decom stogodišnjaka obolelo samo 0,8 odsto ispitanika, a u kontrolnoj grupi preko pet odsto.
Bostonski stručnjaci naglašavaju da je jedan od zaključaka njihove studije i to da je dobro kardiovaskularno zdravlje od velike važnosti za bilo čije šanse da dugo poživi.
(Tanjug/Rojters)