
Gojaznost dovodi decu u ozbiljnu opasnost po zdravlje. Doktor Bendžamin Kabalero sa univerziteta Džons Hopkins uveren je da je dečja gojaznost ključni faktor rizika za hronične bolesti.
"Rekao bih da bi najveći rizik u pogledu učestalosti verovatno bio dijabetes, odsustvo kontrole glukoze, povišeni šećer u krvi i, naposletku, dijabetes tipa dva. Drugi bi mogao da bude visok krvni pritisak. Artritis takođe nije redak jer velika telesna težina vrši pritisak na zglobove", upozorio je dr Kabalero.
Procenjuje se da je u svetu gojazno oko 22 miliona dece mlađe od pet godina. Za neke od njih, objašnjenje bi mogla da bude početna neuhranjenost. "Postoje brojni dokazi da rana neuhranjenost povećava rizik od gojaznosti, dijabetesa ili kardiovaskularnih bolesti u zrelijem dobu", podsetio je on.
Da bi se rešio problem, možda, nije dovoljno hraniti decu hranom bogatom vlaknima i nametati im fizičku aktivnost.
Iako se može pomisliti da je rešenje gojaznosti pitanje informisanja građana šta da jedu, a šta ne, društveni kontekst u kojem se gojaznost razvija veoma je važan, smatraju nutricionisti.
Modernizacija i globalizacija su, prema ocenama SZO, dva faktora koji doprinose epidemiji gojaznosti. U mnogim zemljama u razvoju, sve je veće korišćenje hrane siromašne hranljivim sastojcima, sa visokim nivoom šećera i zasićenih masti.
Takođe, postoji nedostatak informacija o tome od čega se sastoje dobra ishrana i zdrav stil života. U SAD, cilj inicijative Mišel Obame je informisanje javnosti o tome.
U prošlosti su slične inicijative, posebno protiv pušenja, bile efikasne. Doktor Kabalero ukazuje da bi prva dama SAD trebalo da organizuje Međunarodno udruženje prvih dama za borbu protiv dečje gojaznosti širom sveta.
(FoNet, foto: Guliver/Getty Images)
"Rekao bih da bi najveći rizik u pogledu učestalosti verovatno bio dijabetes, odsustvo kontrole glukoze, povišeni šećer u krvi i, naposletku, dijabetes tipa dva. Drugi bi mogao da bude visok krvni pritisak. Artritis takođe nije redak jer velika telesna težina vrši pritisak na zglobove", upozorio je dr Kabalero.
Procenjuje se da je u svetu gojazno oko 22 miliona dece mlađe od pet godina. Za neke od njih, objašnjenje bi mogla da bude početna neuhranjenost. "Postoje brojni dokazi da rana neuhranjenost povećava rizik od gojaznosti, dijabetesa ili kardiovaskularnih bolesti u zrelijem dobu", podsetio je on.
Da bi se rešio problem, možda, nije dovoljno hraniti decu hranom bogatom vlaknima i nametati im fizičku aktivnost.
Iako se može pomisliti da je rešenje gojaznosti pitanje informisanja građana šta da jedu, a šta ne, društveni kontekst u kojem se gojaznost razvija veoma je važan, smatraju nutricionisti.
Modernizacija i globalizacija su, prema ocenama SZO, dva faktora koji doprinose epidemiji gojaznosti. U mnogim zemljama u razvoju, sve je veće korišćenje hrane siromašne hranljivim sastojcima, sa visokim nivoom šećera i zasićenih masti.
Takođe, postoji nedostatak informacija o tome od čega se sastoje dobra ishrana i zdrav stil života. U SAD, cilj inicijative Mišel Obame je informisanje javnosti o tome.
U prošlosti su slične inicijative, posebno protiv pušenja, bile efikasne. Doktor Kabalero ukazuje da bi prva dama SAD trebalo da organizuje Međunarodno udruženje prvih dama za borbu protiv dečje gojaznosti širom sveta.
(FoNet, foto: Guliver/Getty Images)
Pridruži se MONDO zajednici.