U "Dečjoj kući" pri Kliničko-bolničkom centru "Zvezdara" pomažu mališanima sa oštećenjm sluha. Ugradnja kohlearnog implanta od pre pet godina.
Samo osoba koja se rodi gluva zna kako izgleda kada se svet toliko promeni da u njega dopru prvi zvuci. To iskustvo svake godine doživi najmanje desetoro mališana u Centru za ranu dijagnostiku i terapiju dece sa oštećenjima sluha "Dečija kuća", pri Kliničko-bolničkom centru "Zvezdara". Ova zdravstvena ustanova je pre pet godina, počela sa ugradnjom kohlearnog implanta. To je vrsta električne proteze čije elektrode u unutrašnjem uhu vrše funkciju slušanja, i poslednja je nada za sve devojčice i dečake kod kojih nijedna terapija nije dala rezultat, pišu "Novosti".
"Ranije su roditelji krili decu koja ne čuju i činjena im je ogromna nepravda. Danas takvi mališani posle operacije napreduju da mogu da koriste telefon i mnogi krenu u redovne škole", priča za "Novosti" dr Sandra Stojanović, načelnica "Dečije kuće".
"Za devojčice i dečake koji ne čuju ovo je izlaz iz sveta tišine. Nije dovoljno samo ugraditi implant, već se pre i posle intervencije ekipa koju čine surdolozi, logopedi i vaspitači brinu o njima. Operacija se završava za jedan dan, a stručnjaci su posle toga zaduženi za rehabilitaciju koja traje godinama."
"Čim otkrijemo da dete ima problema sa sluhom, počinje terapija bez obzira na starost bebe, ali operacija se obično ne radi pre napunjene prve godine života", kaže dr Stojanović za "Novosti". "Roditelji se često pitaju kako neko može pregledati tako malo dete i utvrditi mu neki nedostatak. Kod beba se obavlja funkcionalna dijagnostika, odnosno metode koje ne zahtevaju saradnju pacijenta."
Logoped Vera Krunić kaže da u većini slučajeva, posle nekoliko godina, mališani postignu govorno-jezički razvoj svojih vršnjaka. Ona napominje da je veoma dirljivo kada dete sa devet ili deset godina prvi put čuje zvukove. Muzika, cvrkut ptica, glasovi njihovih roditelja i prijatelja su svet koji otkriju tek posle operacije.
Zaposleni u "Dečijoj kući" su ponosni što su do sada,različitim metodama, izlečili na stotine dece. Imaju oko 700 pacijenata, koji dolaze do tri puta nedeljno.
(MONDO)
"Ranije su roditelji krili decu koja ne čuju i činjena im je ogromna nepravda. Danas takvi mališani posle operacije napreduju da mogu da koriste telefon i mnogi krenu u redovne škole", priča za "Novosti" dr Sandra Stojanović, načelnica "Dečije kuće".
"Za devojčice i dečake koji ne čuju ovo je izlaz iz sveta tišine. Nije dovoljno samo ugraditi implant, već se pre i posle intervencije ekipa koju čine surdolozi, logopedi i vaspitači brinu o njima. Operacija se završava za jedan dan, a stručnjaci su posle toga zaduženi za rehabilitaciju koja traje godinama."
"Čim otkrijemo da dete ima problema sa sluhom, počinje terapija bez obzira na starost bebe, ali operacija se obično ne radi pre napunjene prve godine života", kaže dr Stojanović za "Novosti". "Roditelji se često pitaju kako neko može pregledati tako malo dete i utvrditi mu neki nedostatak. Kod beba se obavlja funkcionalna dijagnostika, odnosno metode koje ne zahtevaju saradnju pacijenta."
Logoped Vera Krunić kaže da u većini slučajeva, posle nekoliko godina, mališani postignu govorno-jezički razvoj svojih vršnjaka. Ona napominje da je veoma dirljivo kada dete sa devet ili deset godina prvi put čuje zvukove. Muzika, cvrkut ptica, glasovi njihovih roditelja i prijatelja su svet koji otkriju tek posle operacije.
Zaposleni u "Dečijoj kući" su ponosni što su do sada,različitim metodama, izlečili na stotine dece. Imaju oko 700 pacijenata, koji dolaze do tri puta nedeljno.
(MONDO)