Mnogi roditelji skloni su da svoje živahno i znatiželjno dete puno energije nazovu hiperaktivnim. Živahno i hiperaktivno dete se, međutim, razlikuju.
Psiholog Nebojša Jovanović, koji već godinama radi s hiperaktivnom decom, kaže da se kod nas nedovoljno zna o ovom sindromu, pa se često ne razlikuju nemirno dete od deteta sa ADHD sindromom.
"Poenta nije u količini energije i kretanja, jer neka istraživanja pokazuju da živahna i hiperaktivna deca troše isto energije, već se hiperaktivnost odnosi na aktivnost koja je neprikladna situaciji, pogotovu ona aktivnost koja dete ometa da razvija svoje potencijale, da radi, da uči, da se druži, itd. Ukoliko ne ometa, koliko god to nekome smetalo, onda se ne radi o hiperaktivnosti, već o živahnosti. Znači, osnovni kriterijum je da aktivnost ne ometa dete u njegovom razvoju", kaže za list "Press" psiholog Nebojša Jovanović.
Osim poremećaja pažnje, u ponašanju deteta dominira nemir, velika potreba za aktivnošću i kretanjem.
Roditelji obično ističu da je dete otkako je prohodalo neprekidno u pokretu, trči, penje se, ne može da bude mirno čak i dok jede. Dete nema ni trunke opreza, ničeg se ne boji, pa se često dešava da se povredi. Ono neprestano prekida još nezavršenu aktivnost i odmah započinje drugu, vrlo brzo i tu ostavlja i kreće na sledeću.
"Deca sa ovom vrstom temperamenta zahtevaju drugačije vaspitanje i poseban tretman koji se uglavnom bazira na pohvalama za konkretno što urade, i na manjim i kraćim zadacima, gde mogu da održe pažnju. I nastavnici moraju da prilagode svoj tretman i onda deca sa manjkom pažnje mogu da postignu sjajne rezultate. Među današnjim profesorima i akademicima, na primer, ima onih koji su bili hiperaktivna deca", navodi Nebojša Jovanović.
Prema Jovanovićevim rečima, ova deca često imaju teškoće sa učenjem. U rešavanju školskih zadataka prave greške zbog nemara, brzine i neobraćanja pažnje na detalje. Teško im je da organizuju zadatke i aktivnosti.
Evo uz pomoć kojih koraka možete adekvatnije i lakše da vaspitavate hiperaktivno dete:
Zadajte detetu obaveze.
Uvedite red u dnevne aktivnosti.
Nagradite dobro ponašanje i kaznite loše - odmah.
Izbegavajte grdnju.
Usmeravajte ga i podstičite da završi zadatke.
Podsećajte dete na obaveze.
Osim ovim metodama, detetu možete pomoći i promenom režima ishrane, jer su ranija istraživanja pokazala da neke namirnice, poput slatkiša, podstiču hiperaktivnost.
(MONDO)
"Poenta nije u količini energije i kretanja, jer neka istraživanja pokazuju da živahna i hiperaktivna deca troše isto energije, već se hiperaktivnost odnosi na aktivnost koja je neprikladna situaciji, pogotovu ona aktivnost koja dete ometa da razvija svoje potencijale, da radi, da uči, da se druži, itd. Ukoliko ne ometa, koliko god to nekome smetalo, onda se ne radi o hiperaktivnosti, već o živahnosti. Znači, osnovni kriterijum je da aktivnost ne ometa dete u njegovom razvoju", kaže za list "Press" psiholog Nebojša Jovanović.
Osim poremećaja pažnje, u ponašanju deteta dominira nemir, velika potreba za aktivnošću i kretanjem.
Roditelji obično ističu da je dete otkako je prohodalo neprekidno u pokretu, trči, penje se, ne može da bude mirno čak i dok jede. Dete nema ni trunke opreza, ničeg se ne boji, pa se često dešava da se povredi. Ono neprestano prekida još nezavršenu aktivnost i odmah započinje drugu, vrlo brzo i tu ostavlja i kreće na sledeću.
"Deca sa ovom vrstom temperamenta zahtevaju drugačije vaspitanje i poseban tretman koji se uglavnom bazira na pohvalama za konkretno što urade, i na manjim i kraćim zadacima, gde mogu da održe pažnju. I nastavnici moraju da prilagode svoj tretman i onda deca sa manjkom pažnje mogu da postignu sjajne rezultate. Među današnjim profesorima i akademicima, na primer, ima onih koji su bili hiperaktivna deca", navodi Nebojša Jovanović.
Prema Jovanovićevim rečima, ova deca često imaju teškoće sa učenjem. U rešavanju školskih zadataka prave greške zbog nemara, brzine i neobraćanja pažnje na detalje. Teško im je da organizuju zadatke i aktivnosti.
Evo uz pomoć kojih koraka možete adekvatnije i lakše da vaspitavate hiperaktivno dete:
Zadajte detetu obaveze.
Uvedite red u dnevne aktivnosti.
Nagradite dobro ponašanje i kaznite loše - odmah.
Izbegavajte grdnju.
Usmeravajte ga i podstičite da završi zadatke.
Podsećajte dete na obaveze.
Osim ovim metodama, detetu možete pomoći i promenom režima ishrane, jer su ranija istraživanja pokazala da neke namirnice, poput slatkiša, podstiču hiperaktivnost.
(MONDO)