Pojedine majke i očevi se retko interesuju za uspeh svoje dece tokom školovanja. Ne dolaze na sastanke, otvorena vrata, ne javljaju se na telefon.
Prema rečima Momčila Stojanovića, direktora Elektrotehničke škole "Rade Končar", najviše se za svoju decu interesuju roditelji đaka prve godine. Već sa upisom drugog i ostalih razreda, sve se manje raspituju kakva su deca u školi.
"I logično je da su u prvoj godini roditelji najzainteresovaniji, jer su deca došla u novu školu, novu sredinu. U starijim razredima muku mučimo da stupimo u kontakt sa njima, telefonskim pozivima, pa i slanjem telegrama, koji se neretko i vraćaju. Ne znam koliko smo novca potrošili na poštanske troškove. Ima i izuzetaka, koji su tokom celog školovanja u kontaktu sa školom, ali i onih koji kada dođu u školu kažemo - dobro je dete, kakav mu je otac", kaže za "Novosti" Stojanović.
Direktor Pete beogradske gimnazije Savić Minić kaže da u ovoj školi nemaju problema u komunikaciji sa roditeljima. Retko se dešava da su prinuđeni da im šalju telegrame kako bi se pojavili u školi. On dodaje da su mame i tate ovih gimnazijalaca čak i isuviše brižne.
U školi za negu lepote kažu da roditelji veoma retko dolaze da vide kako dete napreduje, a ne pojavljuju se ni na roditeljskim sastancima.
"Jedina briga roditelja je da mu dete završi razred, zato se pojavljuju pri kraju godine, od aprila do juna", kaže profesor Milorad Antić. "Tada izmišljaju razne priče, pravdaju časove, vrše pritisak na nastavnike da detetu poprave ocenu."
Direktor OŠ "Vladimir Rolović" Radovan Lazović kaže da su roditelji dobrih đaka u stalnom kontaktu sa školom. Ostali se pojave na kraju školske godine.
"Dođu, galame, traže da se popravi ocena jer njihovo dete mora da bude odlično", objašnjava Lazović.
"Samo oko 20 odsto roditelja sagledava objektivno mogućnosti svoga deteta, ostali misle da je ono najbolje u svemu. Ne može neko dete po svaku cenu imati petice koje ne zaslužuje."
(MONDO)