Vrbica je praznik koji se uvek slavi subotom, uoči praznika Cveti (šesta nedelja posta).

Taj dan je posvećen sećanju na vaskrsenje Lazara i na ulazak Hrista u Jerusalim kojeg su de dočekala i veselo pozdravila. Zato se Lazareva subota smatra radosnim, dečijim praznikom.

Tada se pravoslavne hramove unose vrbove grane koje se blagosiljaju i potom podele narodu i deci. One simbolizuju palmine grane kojima su hrišćani pozdravljali Spasitelja na ulasku u Jerusalim.

Sa grančicama u rukama, venčićima na glava, deca sa roditeljima i sveštenicima, kreću u trokratni ophod oko hrama, uz pevanje tropara Lazareve subote.

Za taj ritual deca se svečano obuku, a oko vrata im se okače mala zvnoca na trobojci, koja simbolizuju pobedu nad smrti, jer je tog dana Isus umrlog prijatelja Lazara oživeo.

Decu posebno raduju zvončići oko vrata, a dok trčkaraju okolo hrama, čuje se zvuk zvona koji doprinosi veseloj i svečanoj atmosferi.

Mlade vrbove grančice dobijene u crkvi se odnose kućama i stavljaju pored ikone i kandila. U narodu postoji verovanje da one mogu da oteraju bolest i sva druga zla. Takođe, u nekim selima u Srbiji, postoji običaj po imenu Lazarice. Tog dana, devojke okićene vrbovim granama, idu od kuće do kuće i pevaju pesme koje prizivaju zdravlje.

(MONDO)