Iako ih volimo najviše na svetu, pojedini dečji postupci nas ponekad dovode do ludila. Pročitajte listu teško podnošljivih situacija koju su sastavile upravo majke.
Možete li da izbrojite slučajeve u kojima ste taman prineli kašiku ustima i planirali da započnete svoj obrok, kada se začuo umilni glasić: "Mama, meni se kaki!"? Ili, samo što ste krenuli u šetnju, i čujete gore navedeno obaveštenje. Dva minuta pre izlaska iz stana ste ga upitali da li treba da ide u toalet i odgovor je bio negativan. Ah... Šetnja će morati da sačeka.
Posle napornog radnog vremena, mnoštva aktivnosti oko pripreme obroka za dete, šetnje, kupanja... najmanje što vam je potrebno je učestalo ponavljanje određenih tonova. Ali, kao za inat, vaš mališan ima novu pesmicu koju neumorno zvižduće. U ovim trenucima, verovatno, odbrojavate sekunde do detetovog odlaska u krevet.
Poznate su vam situacije u kojima telefonite ili pripremate večeru, a dete vas vuče za nogavicu, za ruku ili vas doziva. Vaša aktivnost istog trenutka mora biti prekinuta i dečja želja mora biti ispunjena. U suprotnom, neumorno će nastaviti da vas ometa. Da li se isplati testirati dečju upornost?
Kada dođe vreme za spavanje, lista stvari koju dete mora da uradi pre odlaska u krevet, ponekad biva beskrajno dugačka. Mora da piški, da kaki, da donese igračku iz druge sobe, da poželi "laku noć" svakom ponaosob u carstvu plišanih drugara, da dobije još samo tri poljupca, još samo dva zagrljaja... I tako dalje, i tako dalje. Sve ovo ume da traje prilično dugo. Šta reći osim da je strpljenje ključna reč, piše Yumama.
Vrlo verovatno se nikada niste usudili da izbrojite broj izrečene reči "mama" u toku jednog dana. Moguće je da bi vas čak i okviran broj potpuno šokirao. Cifru bi svakako naglo povećalo periodično dozivanje u toku kojeg reč "mama" biva izrečena 15 puta u minuti. Dozivanje leči samo jedno - odgovor: "Molim sine?", na koje se često nastavlja: "Zaboravio sam šta sam hteo".
Neretko se dešava da dete izrazito viče, iako stoji na svega metar ili dva od vas. Tada slede reči: "Molim te, tiše govori", međutim ta rečenica gotovo da i nema efekta.
Čak i kad ne vodite direktnu komunikaciju, vaše dete uvek nešto govori. Priča sebi u bradu, priča sa igračkama... Neumorno priča. Tišina je sada izgleda nešto poput misaone imenice.
Spoznaja životinjskog sveta veoma je važan period u odrastanju deteta. Međutim, kada imitacije životinja postanu vaša svakodnevica, teško je izaći na kraj sa tim. Kokodakanje, kukurikanje, mjaukanje, lajanje... Opet je strpljenje vaše jedino oružje.
Iako je nepisano pravilo da je otac stub porodice, najviše odgovora na dečja pitanja ima upravo mama. Simpatične su situacije u kojima dete prođe pored oca i uputi se pravo do mame kako bi mu ona pomogla da zakopča pantalone, zaveže pertle, odgovori na pitanje, obriše ruke... Šta dodati osim, mama je MAMA.