Dete u ranom detinjstvu (predškolsko doba) mora da se podvrgne odredjenoj disciplini pod kojom se podrazumeva proces u kojem dete, kao i odrasli, uči kako da se prilagodi standardima ponašanja u porodici i društvu.
Dete u ranom detinjstvu (predškolsko doba) mora da se podvrgne odredjenoj disciplini pod kojom se podrazumeva proces u kojem dete, kao i odrasli, uči kako da se prilagodi standardima ponašanja u porodici i društvu.Disciplinovati dete ne znači kažnjavanje ili opominjanje, već razvijanje samokontrole i poslušnosti. To se postiže upozorenjima, primerima, vežbanjem i poštovanjem postojećih društvenih normi i pravila.
U podizanju dece najodgovorniji su roditelji, ali da bi mogli da odgajaju decu trebalo bi da su i oni lepo vaspitani.
Postoje tri načina ponašanja roditelja: autoritarno, permisivno i autoritativno ponašanje.
Autoritarnim načinom ponašanja roditelji oblikuju, kontrolišu i procenjuju ponašanje deteta na osnovu njegovog odnosa prema poslušnosti, radu i poštovanju tradicije.
Permisivno ponašanje prema detetu znači dozvoljavanje i prihvatanje njegovih ispada, neznatno kažnjavanje i prepuštanje da se uglavnom samo kontroliše.
Autoritativni roditelji jasno naglašavaju pravila ponašanja i zahtevaju od deteta zrelost i čvrstinu u odlučivanju, a svojom doslednošću razvijaju mu i podstiču individualnost i samostalnost. Medjusobni odnos dete - roditelj u tom slučaju je potpuno otvoren i podrazumeva se uzajamno poštovanje prava i slobode.Najteži zadatak u vaspitanju predškolskog deteta jeste postavljanje granica dozvoljenog ponašanja. Te granice moraju da budu regulisane zbog detetove sigurnosti, ali i zbog osoba s kojima dete dolazi u kontakt.
Poslušnost deteta se može postići na više načina: davanjem primera, podsećanjem, opominjanjem, uveravanjem, pretnjom, kaznom, batinom, ali i nagradjivanjem.
Od roditelja zavisi koliko će u vaspitavanju svog deteta biti dosledni i oprezni prilikom odlučivanju. Naime, roditelji moraju da nadju pravi put za odgoj svog deteta, i da blagošću, ali i doslednošću u odlučivanju slome njegov otpor. Pri tome, dete mora da razume razliku izmedju kažnjavanja radi odmazde i učenja uz primenu odredjenih disciplinskih mera.
Roditelji ne bi smeli da koriste silu i autoritet samo zato što ih poseduju, niti da ponižavaju i muče one koji im se suprotstavljaju.
Bilo bi dobro da roditelji razmotre svoja vlastita iskustva iz detinjstva i da uoče elemente ponašanja koji su negativna posledica lošeg odgojnog postupka njihovih roditelja. Te loše odgojne postupke ne bi trebalo da ponove u vaspitanju svog deteta.
(MONDO/Sofia)