Pojava seksualnog zlostavljanja maloletne dece (takozvana pedofilija) u poslednje vreme u našoj zemlji je sve češća.
Pojava seksualnog zlostavljanja maloletne dece (takozvana pedofilija) u poslednje vreme u našoj zemlji je sve češća.
Prema definiciji, seksualno zlostavljanje dece predstavlja bilo koji vid eksploatacije deteta mlađeg od 16 ili 18 godina u cilju seksualnog zadovoljenja i uživanja odrasle osobe. To obuhvata opscene telefonske pozive, pokazivanje inače pokrivenih delova tela i voajerizam, milovanje, snimanje pornografskih fotografija, pokušaj seksa, silovanje, incest i dečju prostituciju.
Incest je, sa druge strane, seksualno zlostavljanje deteta od strane odrasle osobe od poverenja koja je u poziciji moći i predstavlja autoritet za dete. Ovakva definicija razlikuje se od one u zakonu, koja podrazumeva seksualne odnose samo između bližih srodnika, iako mnogu decu zlostavljaju odrasle osobe koje uživaju njihovo potpuno poverenje, kao na primer komšija, majčin partner, nastavnik...
Beogradski Incest trauma centar na svom zvaničnom sajtu objavio je niz najčešće postavljenih pitanja kako otkriti i zaštitili decu od seksualnog zlostavljanja i pedofilije. Između ostalog, stručnjaci i saradnici ovog centra objasnili su po čemu se razlikuju seksualno zlostavljane dece i pedofilija.
Osobe koje seksualno zlostavljaju decu u najvećem broju slučajeva imaju uobičajene partnerske odnose sa odraslim osobama. Za razliku od njih, pedofili ne ostvaruju funkcionalnu vezu sa odraslim osobama. Njih privlače i seksualno uzbuđuju isključivo deca. O njima uglavnom čujemo kroz informacije o pedofiliji na Internetu i slično, što čini do 10 posto ukupnog broja počinilaca, piše na sajtu.
U odgovoru na pitanje - ko su ljudi koji seksualno zlostavljaju decu i da li su oni psihički bolesni, piše da, i pored potrebe da se napravi "psihološki profil“, jer vlada ubeđenje da su počinioci uglavnom ljudi sa psihijatrijskom dijagnozom, statistike, međutim, pokazuju suprotno.Prema definiciji, seksualno zlostavljanje dece predstavlja bilo koji vid eksploatacije deteta mlađeg od 16 ili 18 godina u cilju seksualnog zadovoljenja i uživanja odrasle osobe. To obuhvata opscene telefonske pozive, pokazivanje inače pokrivenih delova tela i voajerizam, milovanje, snimanje pornografskih fotografija, pokušaj seksa, silovanje, incest i dečju prostituciju.
Incest je, sa druge strane, seksualno zlostavljanje deteta od strane odrasle osobe od poverenja koja je u poziciji moći i predstavlja autoritet za dete. Ovakva definicija razlikuje se od one u zakonu, koja podrazumeva seksualne odnose samo između bližih srodnika, iako mnogu decu zlostavljaju odrasle osobe koje uživaju njihovo potpuno poverenje, kao na primer komšija, majčin partner, nastavnik...
Beogradski Incest trauma centar na svom zvaničnom sajtu objavio je niz najčešće postavljenih pitanja kako otkriti i zaštitili decu od seksualnog zlostavljanja i pedofilije. Između ostalog, stručnjaci i saradnici ovog centra objasnili su po čemu se razlikuju seksualno zlostavljane dece i pedofilija.
Osobe koje seksualno zlostavljaju decu u najvećem broju slučajeva imaju uobičajene partnerske odnose sa odraslim osobama. Za razliku od njih, pedofili ne ostvaruju funkcionalnu vezu sa odraslim osobama. Njih privlače i seksualno uzbuđuju isključivo deca. O njima uglavnom čujemo kroz informacije o pedofiliji na Internetu i slično, što čini do 10 posto ukupnog broja počinilaca, piše na sajtu.
Može biti učitelj, sveštenik, komšija...
U dvanaestogodišnjem iskustvu Incest trauma centra - Beograd samo su tri počinioca imala registrovane psihijatrijske dijagnoze (treba imati u vidu da je prosek prijavljenih slučajeva - sedam nedeljno). Ovakve osobe najčešće u svojoj okolini važe za marljive ljude posvećene porodici, koji se pridržavaju zakona. Dakle, može biti bilo ko.
Nasilje se može dogoditi u svakoj porodici, srećom ne dešava se u svim. U urbanim i visokointelektualnim slojevima tajna duže krije. U svim sredinama i slojevima je zastupljenost jednaka.
Kada se govori o počiniocima seksualnog nasilja, često se kaže "on“, s obzirom na istraživanja u svetu, da od petoro zlostavljača, četvorica su muškarci. Takodje, samo jedna trećina počinilaca ima neprijatno traumatsko iskustvo iz detinjstva. One druge dve trećine su muškarci koji koriste svoju moć nad ženom i decom.
Zoran Đurić, neuropsihijatar, kaže da je pedofilija devijacija seksualnog nagona kod ljudi koji inače ne pokazuju nikakav poremećaj u ponašanju koji bi bio primetan okolini.
"Devijacija seksualnog nagona je nešto što se teško leči, a pedofilno ponašanje svojstveno je ponašanju psihički bolesnih osoba. Pedofil može biti učitelj, sveštenik, naš komšija...", objašnjava za "Glas javnosti" Đurić.
Pedofili, zbog veoma niske motivacije, objašnjava Đurić, ne žele da se leče jer smatraju da nemaju nikakav poremećaj.
"Hemijska kastracija ne pomaže, jer je pedofilija nešto mnogo šire. Oni nisu ljudi nesvesni svojih postupaka, to su ljudi podložni svojoj strasti, sposobni da rasuđuju, ali se u pogodnim trenucima puštaju svojoj strasti na volju", opisuje neuropsihijatar i dodaje da to nije nova pojava u našoj sredini, već da se o njoj više govori.
I za kraj, poruka - ako vam dete, kojim slučajem, kaže da je seksualno zlostavljano, verujte mu, jer savetnici tvrde da dete nikada ne laže o tome, dok bi šok i ljutnja mogli bi da uzrokuju da se ono povuče u sebe.
(MONDO)