Svaka druga žena u Srbiji tokom života bila je izložena nekom obliku porodičnog nasilja. Fizičko nasilje iskusi 32 odsto žena, a psihičko čak 48,7 odsto njih. Pitali smo stručnjaka kao da prepoznamo nasilnika i da se zaštitimo.
Možda vam pomogne. Možda se prepoznate i zapocnete svoj put ka isceljenju. Možda prepoznate nekoga koga volite i naucite kako da pomognete...
Nasilništvo nije reakcija na stres. Nije afekat. Nije "on ne može da se kontroliše". Nije "pukao covek, dešava se". Nije... sve ono što bi vam palo na pamet da možda jeste. Nasilništvo je - potreba za dominacijom i potpunom kontrolom. Toliko je jednostavno i toliko je strašno u svojoj jednostavnosti.
Mnogo je pitanja sa kojima se žena suoci pre nego što stigne do poražavajuce spoznaje da je žrtva nasilja. Jer, nasilje ne ostavlja uvek vidljive posledice. A opet, i te "nevidljive" bole više nego što je moguce iskazati.
Nasilje je opasno, prikrada se tiho, neprimetno i može biti tako suptilno da je i ženi koja mu je izložena ponekad teško da ga prepozna i imenuje, što stvari cini samo još težim.
Dovede vas u stanje stalne strepnje i preispitivanja: zašto sam "ništa" u njegovim ocima, gde grešim, šta je trebalo da uradim, šta sam mogla da uradim... A suština problema nikad nije tu. Uvek je u onoj drugoj strani. U coveku koji drugo ljudsko bice dovede do toga da posumnja u sve što jeste, u sve što je ikada bilo. I u sve što bi moglo biti.
Vredanje, kontrola, pretnje...
O psihološkom i emotivnom nasilju, o nasilju "u rukavicama" koje ne ostavlja tragove osim onih na duši, razgovarali smo sa Tanjom Ignjatovic, psihološkinjom Autonomnog ženskog centra u Beogradu.
"Emotivno nasilje ispoljava se na razlicite nacine. Ono može da podrazumeva omalovažavanje, vredanje, ignorisanje, korišcenje privilegija, ismevanje, podrugivanje, prigovaranje, pretnje, prinude, zastrašivanje, kontrolu, izolaciju, prezir... Dakle, citav niz razlicitih ponašanja koja ne moraju da se jave odjednom u svakom slucaju, koja mogu da se javljaju postepeno, jedno po jedno, mogu da se menjaju, ali mogu da budu i istovremeno prisutna."
U kojoj formi ce se javiti u odredenoj partnerskoj zajednici, zavisi od osobina i onoga ko cini nasilje, ali i onoga ko nasilje trpi, kao i od okolnosti. Ali, bez obzira na pojavni oblik, svako nasilje ima samo jedan cilj - uspostavljanje potpune kontrole nad žrtvom.
"Nasilnik želi da uspostavi kontrolu nad svakim aspektom života svoje žrtve. On ce koristiti razlicite mehanizme da to postigne i ne mora nikada da iskoristi fizicko nasilje. A kad se jednom postigne ta poslušnost, onda je lako stvoriti i utisak da žena dobrovoljno ostaje u partnerskom odnosu. Stvar je u tome da ce vecina nasilnika vešto kombinovati nasilna ponašanja i odnos u kojem nema nasilja, u kojem on pokazuje ljubav, moli za oproštaj i izvinjava se za ono što je ucinio", objašnjava Tanja Ignjatovic.
"Ja nikad ne bih, ALI ti si me naterala..."
Ono što je kljucno je što se i u tim nenasilnim epizodama uz izvinjenja i opravdanja provlaci potka ženine krivice: "žao mi je ALI... da ti nisi to i to, ja ne bih...", "necu nikad više AKO ti ne budeš...".
I to je ujedno i prvi signal za uzbunu. Ako niste sigurni šta vam se dešava, ako imate sumnje, a ne biste da se ogrešite i nešto što je uobicajena svada, do kakvih dolazi i medu onima koji se najviše vole, proglasite za emotivno zlostavljanje, poslušajte šta vam govori... Taj covek kojeg toliko volite... Taj covek ciju ljubav toliko želite... Ako kaže "ti znaš da te ja volim, ja nikad ne bih to uradio, ali TI si me NATERALA..." skupljajte snagu. Trebace vam.
Ima li tu ljubavi?
"Partnerski odnos uvek pocinje kao ljubavni odnos. Žena se zaista zaljubi, zavoli partnera. I on nju zavoli. Ali voli je na jedan posesivan nacin, voli je tako da može da je kontroliše, tako da njeno ponašanje zavisi od njegovih želja i ocekivanja. A ako ona na njih ne odgovori na nacin na koji je on zamislio, to njemu 'daje za pravo' da ponovi nasilje, bilo emotivno, bilo fizicko."
Ljubav je dakle važna na pocetku, jer žena zavoli onaj deo partnera koji je brižan i nežan, koji ume da voli. I upravo svest o tome da postoji i ta druga strana njegove licnosti zadržace ženu u takvom odnosu, nekad i godinama, tokom kojih ce ona menjati sebe, ne bi li prizvala ono za šta veruje da je njegova "prava" priroda.
Problem je u tome što kad jednom dospete na kolosek "ja sam kriva nije trebalo da.../trebalo je da..." tome nema kraja.
"Ne postoji odredeni broj zahteva. On na jedan hiroviti nacin menja pravila, menja zahteve, stalno dodaje nešto ili nešto menja, zbog cega ona ni na koji nacin ne može da predvidi koja njena ponašanja, ako ijedno, zapravo izaziva nasilnu reakciju. To za posledicu ima da je žena sve vreme u jednom stanju zbunjenosti, ako uradi možda je pogrešila, ako ne uradi, možda je opet pogrešila. Vrlo je lako zapravo svako njeno ponašanje proglasiti neodgovarajucim i uzrokom za njegovu burnu rekaciju koja se pretvori možda i u fizicko nasilje ili neki šamar", kaže Tanja Ignjatovic.
Kako se prepoznaje šta je samo svada (u kojoj nekad izlete i teške reci, jer ljudi smo, a ljudi greše) a šta je emotivno nasilje?
"Kad je svada u pitanju, vi imate reciprocitet. Obe strane ucestvuju. I nijednoj strani nije prijatno zbog toga, jer, ko voli da se svada? Ali, kljucno je da obe strane tu prihvataju odgovornost. Kad se strasti smire, oboje, i muškarac i žena, svesni su svog 'doprinosa'. Kod nasilja toga nema, ne postoji reciprocitet. U nasilju je uvek jedan dominantan i on postavlja sva pravila, dakle možete se vi cak i braniti verbalnom agresijom, ali u nekom trenutku kad jedna osoba kontroliše ceo sistem, onaj ko ima dominaciju, ko ima moc onda pojaca svoje nasilje, on zapreti, on stane tako da vas natera da se preplašite za sebe i da se zaustavite. Jer sada postoji ozbiljna pretnja da ce vas on udariti, gurnuti..."
Cak i ako se to nikad nije desilo?
"Da, cak i ako muškarac nikada nije udario partnerku, ali ako ju je gurao, unosio joj se u lice sa izrazom koji može da zastraši, sa stavom tela koji se nadvija nad njom, onda ona ima jasnu poruku da on kontroliše situaciju, da on može da je prebije ako hoce. Dakle, vi nasilje razlikujete po tome što žrtva, cak i ako se brani, nikad nije u ravnopravnoj poziciji jer je moc nasillnika disproporcionalna njenoj. I drugo, ona je zastrašena, ona ima strah od posledica koje mogu da je snadu."
"Je l' hoceš šamar?!"
I ovde dolazimo do kljucne stvari. 'Je l' hoceš šamar' emotivno i psihološki može da ima gotovo istu težinu kao šamar. Žene obicno kažu "on je i ovakav i onakav, i svadamo se i volimo se, ali kad bi me udario, to bi bio kraj". Šamar je cesto ta imaginarna granica, dokle je žena spremna da ide.
A šta se desi ako i kad padne taj šamar?
"Ono što je vrlo važno za sve žene je da ako on kaže 'je l' hoceš šamar', ili ako udari šamar jednom, da se zapitaju da li ce se zaustaviti na tome. Ako se to desi, ona kaže 'sad si me udario i nikada više'. 'Ovo si sad uradio i nikada više'. On se, naravno, izvinjava. Ali, kljucno je ono što govori. Postoje muškarci koji se zaustave na tom jednom šamaru. Ali to su uvek i samo oni koji posle tog incidenta kažu 'ovo što sam uradio je strašno i neprihvatljivo, ne znam šta mi je bilo, necu nikada više, pogrešio sam'. Ako on izvinjavajuci se kaže 'ne znam šta mi je bilo, ovo je strašno, žao mi je, ja te volim ALI, ja nikada to ne bih uradio da ti nisi...', onda je izvesno da ce se desiti i drugi šamar. A ono što mi vidimo radeci sa ženama je da ako se desi i taj drugi šamar, nasilje ce se ponavljati i vrlo cesto eskalirace i u više od šamara. To je gotovo stopostotno pravilo", kaže Tanja Ignjatovic.
Ono što dodatno otežava situaciju žena koje trpe emotivno nasilje je što se cesto dešava da spolja to izgleda kao dobar odnos, takav cak da bi se na njemu moglo pozavideti. A muškarac kao da ima "dva lica" - jedno za javnost, a drugo izmedu cetiri zida. Kako je moguce da nekome ko je pun razumevanja i blag prema ljudima, od bliskih do konobara u kaficu i prosjaka na ulici, ko hoce da pomogne, kad se zatvore vrata "izraste druga glava"? Kako se taj šarmantni, duhoviti covek pretvori u cudovište?
Ili, kako je moguce da nasilnik svoju prirodu tako uspešno kontroliše kad ima "publiku"? I onda dodete u situaciju da ako se žena i požali nekome svi kažu 'pa ti ne znaš šta su problemi, ti si luda, ti si nezahvalna, on je dobar covek ti nikad nisi zadovoljna... treba da budeš zahvalna... Kako takvi muškarci uspevaju da igraju svoju ulogu, kad su u javnosti, tako dobro?
"To potvrduje teoriju da su svi koji cine nasilje nad ženama kontrolori. Dakle, njegov je cilj da nju kontroliše, ali on sebe može odlicno da kontroliše sve vreme. On može da se suzdrži od svakog agresivnog ponašanja koliko god hoce, ako to ima neku funkciju, a vrlo je jasno da to ima funkciju, jer kad sebe prikazuje u pozitivnom svetlu, on stvara sliku iz koje je teško pretpostaviti, pa i poverovati, da on može da radi takve stvari u cetiri zida."
I onda, kad žena zatraži pomoc ili podršku, ona ne može nikoga da ubedi šta se njoj dešava jer svi misle da je ona luda, da preteruje, da je suviše zahtevna, da je razmažena... Ona cuje dakle, od drugih sve ono što joj i on govori.
"I upravo je to uzrok što vi vrlo cesto cujete cak i žene da kažu, kad se komentariše tako nešto, 'ma i ja bih joj lupila šamar da sam na njegovom mestu, on je jedan divan covek'. Okolina, dakle kao šablon prihvata njegovu pricu."
Dodatni problem je u tome što žena tokom godina pocne sebe da sagledava njegovim ocima:
"Ona menja sliku o sebi, ona zna da je nekada bila drugacija, i svesna je da ona danas nije onakva kakva je nekad bila, da se ta slika razlikuje, ona gubi samopouzdanje, gubi doživljaj da može da donese odluke, da može bilo šta da uradi dobro i da može samostalno da odluci o bilo cemu, ukljucujuci i to da li ce da ostane u toj vezi."
I to je ono gde možete da pomognete. Ako vam se požali prijateljica, slušajte. I imenujte ponašanje. Kad ona kaže "slušaj, vidi šta mi se dešava", recite joj da je to pogrešno. Recite joj da je to što on radi nasilje. Recite joj da je to što trpi zlostavljanje. Recite joj da zaslužuje bolje. Podsetite je na ono kakva je nekad bila. Podsetite je da može sve što poželi. I budite tu.
Nemojte nikada reci "ma ti si luda". Jer nije. Nemojte nikada reci "sama si birala". Jer niko ne bira da živi tako. I nemojte nikada reci "ma ja bih...". Jer je istina da pojma nemate šta biste. Niko od nas pojma nema šta bi. Sve dok se ne nade u takvoj situaciji.
Dok oni prebijaju žene, mi...
Kad se ON pretvori u ZVER...
Muškarci, naucite da CENITE žene!
STOP nasilju u porodici, novi zakon uskoro!
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici - MONDO Zabava, kao i na Twitteru @Mondo_zabava.