Svedoci smo, i to sve češće, maloletničkog nasilja. Deca, naša deca, u stanju su da urade neverovatna zlodela. Pitali smo stručnjake kako se to desi da slatko dete iz komšiluka postane opasni ubica, i to pre punoletstva?
U Novom Sadu, sredinom prošle nedelje, trojica decaka, koji imaju po 12 godina, zapalila su beskucnika koji je nekoliko sati nakon toga preminuo od zadobijenih povreda.
Ucenik srednje škole u Mladenovcu, maloletnik koji ima samo 16 godina, ošamario je profesorku na casu zbog opklade sa drugovima.
Ima još mnogo slicnih primera.
Zašto? Šta se to dešava sa našom decom? Da li je nasilje u porastu, ili se sada o tome samo cešce piše u medijima?
"Mislim da je i jedno i drugo", kaže za MONDO psiholog Radmila Vulic Bojovic i dodaje, da nije u porastu samo nasilje medu maloletnicima, vec da generalno sada ima više nasilja nego ranije.
"Problem je u tome što sada imamo neke nove oblike nasilja koji ranije nisu postojali, ili barem nisu bili toliko dostupni deci i mladima. Kocnice i zazori, norme koje su nekada bile svima bitne, prestale su da važe. Okruženi smo nasiljem u raznim oblicima: televizijski program, novinski clanci, ali i drsko, bezobzirno obracanje drugima na javnim mestima, u školi, cak i u parlamentu, nevodenje racuna o osecanjima drugih ljudi... Sve to utice da i deca i odrasli budu agresivniji nego ranije."
Dakle, deca su ogledalo svojih roditelja?
"Svojih roditelja, ali i celog društva. Deca samo preuzimaju obrasce kojima su okruženi. Na primer, kada roditelj pocne da se dere na drugu odraslu osobu, bilo da je to u saobracaju ili na nekim drugim povodom, on precutno daje dozvolu svom detetu da tako može da se ponaša prema svojim vršnjacima i prema svim drugim ljudima. Dakle, nije bitno samo ono što smo rekli detetu, vec i nacin na koji smo mu to rekli, ali i kako se odnosimo prema drugima, kako rešavamo situacije u kojima se ne slažemo sa drugim osobama."
Nekada smo deci branili da gledaju "Toma i Džerija". Da li se slažete da je taj crtani film naivan u odnosu na savremene crtace i video igrice za decu?
"Da, možemo da kažemo da su deca danas okružena mnogo agresivnijim sadržajima nego što je to nekada bilo. Takode, i mi odrasli smo u istoj situaciji, živimo u vremenu kada sve može, a ništa ne mora. Ta poruka je oslobadajuca samo kada je u pozitivnom kontekstu. U negativnom kontekstu ona porucuje da nema okvira, da nema normi, da je sve dozvoljeno. To je veoma opasno jer detetu dozvoljava da se ponaša ne obaziruci se na to kako se osecaju drugi ljudi oko njega."
Šta roditelji treba da urade kada primete da je dete agresivno?
"Da razgovaraju sa svojim detetom. Ako tokom tog razgovora primete da dete izbegava odgovore, onda roditelj ne sme da odustane, niti da bude grub prema detetu insistirajuci na odgovorima, vec da porazgovara sa uciteljem, nastavnikom, školskim pedagogom, sa osobom koja provodi vreme sa detetom mimo kuce. To je važno zato što se deca ne ponašaju isto kada su kod kuce i kada nisu. Nije neuobicajeno da dete koje je u porodici prilicno neupadljivo, van porodice, medu vršnjacima, ispoljava ponašanje koje za roditelje može da bude nezamislivo!"
Kako roditelji reaguju kada cuju da se dete ne ponaša onako kako oni ocekuju, da je nasilno na primer?
"Nažalost, uobicajeno je da roditelji misle da je samo njihovo dete dobro, a da sva druga deca ne valjaju. Medutim, to nije tako. Svako ljudsko bice, pa i dete, ima kapacitet da se ponaša i dobro i loše, a loše ponašanje nije nužno i znak za alarm, jer niko nije bezgrešan. Svi imamo situacije u kojima izademo iz okvira uobicajenog ponašanja. Da bismo prepoznali da li je naše dete krivo ili ne, potrebno je da njegovo ponašanje stavimo u neki kontekst, da se pitamo kako to opažaju i doživljavaju drugi ljudi? Ne treba ni da odmah osudimo svoje dete, ali treba da imamo kriticki prilaz."
Da li roditelj koji sumnja da se dete ponaša nasilnicki, treba otvoreno o tome da razgovara sa njim ili ne, na koji nacin nece zatvoriti vrata komunikacije izmedu sebe i deteta?
"Nakon što roditelj posumnja, sledeci korak je prikupljanje informacija na osnovu kojih ce zauzeti stav i zapoceti razgovor sa detetom. Vrlo je važno da dobro poznajemo svoje dete, da znamo da li bolje reaguje na pohvale ili na kazne, jer od toga zavisi kako cemo postupiti. U svakom slucaju, ne treba ništa tajno raditi, vec ga obavestiti da cete otici u školu, da cete razgovarati sa nastavnicima, sa drugom decom, roditeljima. Saradnja sa školom u koju dete ide je veoma važna. Problemi i nastaju ako te saradnje nema, a cesto je nema. Škola i roditelj nisu dva suprotna tabora. Jer kada je tako onda se dete oseca nezašticeno, dezorijentisano, oseca da ima dva identiteta - u porodici i van porodice, što je veoma opasno i što zaista može da uzrokuje, ali i da podrži maloletnicko nasilje."
Dakle, sve krece iz kuce, kako se kaže?
"Domace vaspitanje je važno, ali to nije linearni proces jer se i domace vaspitanje stvara u društvenom kontekstu. Nije samo roditelj kriv i odgovoran, vec su svi odrasli odgovorni za ponašanje dece. Pogledajte, na primer, u školi - postoje casovi gde su sva deca mirna, saraduju sa nastavnikom poštuju ga i slušaju. Medutim, postoje i casovi gde je sasvim durgacija atmosfera. Pokazalo se da deca poštuju one nastavnike koji poštuju njih. Generalno gledano, do odraslog je da definiše odnos sa detetom. Dakle, deca su ogledalo odraslih i sredine u kojoj se krecu i žive."
Podsetite se:
Decak zapalio beskucnika: Došlo mi je tako
Šamar profesorki - zbog 30€!?
Maloletnik ubio oca
Dvojcu klinaca pripisuju 11 pljacki
Maloletnik osumnjicen za pokušaj ubistva
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici - MONDO Zabava, kao i na Twitteru @Mondo_zabava.