Istražujući prapočetke kuvanja naučnici su došli do zanimljivih zaključaka: pripremanje hrane na vatri ubrzalo je rast ljudskog mozga, a zajednički obroci bili su motor socijalnog razvoja. Na kraju krajeva, ni jedna životinja ne bi umela da ceni lepo sastavljen praznični meni.
Istražujući prapočetke kuvanja naučnici su došli do zanimljivih zaključaka: pripremanje hrane na vatri ubrzalo je rast ljudskog mozga, a zajednički obroci bili su motor socijalnog razvoja. Na kraju krajeva, ni jedna životinja ne bi umela da ceni lepo sastavljen praznični meni, prenosi "Blic".
Na početku bejaše krompir, tvrdi biolog Ričard Rengam sa Harvarda. I to pečeni. Čovekov predak je svojevremeno golim rukama iskopavao kalorične krtole iz zemlje da bi ih zatim bacao u vatru - sa fenomenalnim posledicama.
"Kuvanje je od nas stvorilo ono što smo danas", tvrdi Rengam. Prema njegovom mišljenju, pečenje, prženje i blanširanje je formiranje naše vrste podstaklo kao malo koje kulturno dostignuće – i to već vrlo rano u istoriji čovečanstva.
Rengam smatra da je naš predak počeo da kuva još pre gotovo dva miliona godina, što je vrlo smeo zaključak, jer se počeci veštine pripremanja hrane obično smeštaju u vreme pre 250.000 godina. Tada je, naime, potvrđeno postojanje prvih kontrolisanih ognjišta, na primer zemljanih peći, dok neozidana ognjišta mahom datiraju od pre 800.000 godina.
Roštilj-majstor u starom kamenom dobu? Pečeni koren jama i odrezak od antilope kao kulinarska kreacija? U pitanju je debata u kojoj učestvuju naučnici različitih disciplina širom sveta: arheolozi iskopavaju kamenje ognjišta iz praistorijskog pepela, neurolozi ispituju razvoj ljudskog čula mirisa i ukusa, nutricionisti ispituju navike u ishrani meksičkih Tahumara indijanaca i afričkog naroda Masai.
Gotovo niko, međutim, nije toliko provokativan kao Rengam.
Njegova osnovna teza je da je ljudska vrsta svoju inteligenciju razvila prvenstveno zahvaljujući načinu ishrane. Tek je termički obrađena hrana omogućila brz razvoj mozga. Onaj ko priprema hranu zajedno sedi kraj ognjišta. Socijalna organizacija ljudi u suštini je posledica zajedničkog obroka. I na kraju, ljubav "ide" kroz želudac. Muškarac snabdeva ostavu, žena mu kuva paprikaš od divljači. To učvršćuje međusobnu vezu para.
Kada je tačno kulinarstvo učinilo čoveka čovekom, pomalo je sporno. Sigurno je samo da se naš predak australopitekus, koji je živeo pre četiri miliona godina u šumama istočne Afrike, hranio pre svega plodovima i lišćem, slično kao današnje šimpanze, koje provode oko šest sati dnevno žvaćući sirovu hranu. A onda se, pre 1,6 ili 1,9 miliona godina dogodilo nešto prelomno.
U afričkim stepama pojavio se jedan novi, visoki tip čoveka. Lobanja mu je imala zapreminu jednog litra (današnji čovek 1,3 litra). Čime je hranio ovaj svoj ogromni mozak? Mozak odraslog čoveka "vuče" 25 odsto njegove ukupne potrošnje energije, a možak bebe čak 60 odsto.
"Kuvanje daje meku, energijom bogatu hranu
Pored većeg mozga, manje vilice i zuba, mogao je da ima i manji trbuh, što je uticalo na promenu celokupne građe tela. A upravo građa homo erektusa predstavlja i najvažniji Rengamov dokaz za datiranje početaka termičke obrade hrane.
(MONDO)
Na početku bejaše krompir, tvrdi biolog Ričard Rengam sa Harvarda. I to pečeni. Čovekov predak je svojevremeno golim rukama iskopavao kalorične krtole iz zemlje da bi ih zatim bacao u vatru - sa fenomenalnim posledicama.
"Kuvanje je od nas stvorilo ono što smo danas", tvrdi Rengam. Prema njegovom mišljenju, pečenje, prženje i blanširanje je formiranje naše vrste podstaklo kao malo koje kulturno dostignuće – i to već vrlo rano u istoriji čovečanstva.
Rengam smatra da je naš predak počeo da kuva još pre gotovo dva miliona godina, što je vrlo smeo zaključak, jer se počeci veštine pripremanja hrane obično smeštaju u vreme pre 250.000 godina. Tada je, naime, potvrđeno postojanje prvih kontrolisanih ognjišta, na primer zemljanih peći, dok neozidana ognjišta mahom datiraju od pre 800.000 godina.
Roštilj-majstor u starom kamenom dobu? Pečeni koren jama i odrezak od antilope kao kulinarska kreacija? U pitanju je debata u kojoj učestvuju naučnici različitih disciplina širom sveta: arheolozi iskopavaju kamenje ognjišta iz praistorijskog pepela, neurolozi ispituju razvoj ljudskog čula mirisa i ukusa, nutricionisti ispituju navike u ishrani meksičkih Tahumara indijanaca i afričkog naroda Masai.
Gotovo niko, međutim, nije toliko provokativan kao Rengam.
Njegova osnovna teza je da je ljudska vrsta svoju inteligenciju razvila prvenstveno zahvaljujući načinu ishrane. Tek je termički obrađena hrana omogućila brz razvoj mozga. Onaj ko priprema hranu zajedno sedi kraj ognjišta. Socijalna organizacija ljudi u suštini je posledica zajedničkog obroka. I na kraju, ljubav "ide" kroz želudac. Muškarac snabdeva ostavu, žena mu kuva paprikaš od divljači. To učvršćuje međusobnu vezu para.
Kada je tačno kulinarstvo učinilo čoveka čovekom, pomalo je sporno. Sigurno je samo da se naš predak australopitekus, koji je živeo pre četiri miliona godina u šumama istočne Afrike, hranio pre svega plodovima i lišćem, slično kao današnje šimpanze, koje provode oko šest sati dnevno žvaćući sirovu hranu. A onda se, pre 1,6 ili 1,9 miliona godina dogodilo nešto prelomno.
U afričkim stepama pojavio se jedan novi, visoki tip čoveka. Lobanja mu je imala zapreminu jednog litra (današnji čovek 1,3 litra). Čime je hranio ovaj svoj ogromni mozak? Mozak odraslog čoveka "vuče" 25 odsto njegove ukupne potrošnje energije, a možak bebe čak 60 odsto.
"Kuvanje daje meku, energijom bogatu hranu
Pored većeg mozga, manje vilice i zuba, mogao je da ima i manji trbuh, što je uticalo na promenu celokupne građe tela. A upravo građa homo erektusa predstavlja i najvažniji Rengamov dokaz za datiranje početaka termičke obrade hrane.
(MONDO)