Patlidžan je počeo da se uzgaja u Kini i Indiji u 5. veku. Kasnije se proširio na Daleki istok, a u Evropi se pojavio tokom 13. i 14. veka, najpre u Španiji, gde su ga, kao i na sever Afrike, doneli arapski trgovci. U 15. veku se pojavljuje u Italiji. Inače, uspeva u toplim i vlažnim predelima.
Patlidžan je počeo da se uzgaja u Kini i Indiji u 5. veku. Kasnije se proširio na Daleki istok, a u Evropi se pojavio tokom 13. i 14. veka, najpre u Španiji, gde su ga, kao i na sever Afrike, doneli arapski trgovci. U 15. veku se pojavljuje u Italiji. Inače, uspeva u toplim i vlažnim predelima.
U početku je biljka patlidžana davala svetle, male plodove veličine jajeta. Kasnije su uzgojem dobijene različite veličine, oblici (okrugli, duguljasti) i boje. Debela koža u bojama od zagasitoplave do ljubičaste je njegova najuočljivija karakteristika.
Svež patlidžan na 100 g ima 24 kalorije, a sadrži 1,01 odsto proteina, 0,19 odsto masti i 5,7 odsto ugljenih hidrata, 3,4 odsto dijetetskih vlakana, 92,4 odsto vode. Kuvani patlidžan ima 35 kalorija, a sadrži 0,83 odsto proteina, 0,23 odsto masti, 8,73 odsto ugljenih hidrata, 2,5 odsto dijetetskih vlakana.
Bogat je celulozom i podstiče rad probavnih organa. Takođe, sadrži znatnu količinu pektina, koji snižavaju holesterol. Plavi patlidžan je dobar za srce jer osigurava značajnu količinu kalijuma, što pomaže u normalizaciji krvnog pritiska, a sadrži vrlo malo masti i kalorija.
Istovremeno, sadrži vrstu fitohemikalije zvanu saponin, koja poseduje antialergijska, antioksidativna, antikancerogena i protivupalna svojstva. Što se vitamina i minerala tiče, patlidžan je vredna namirnica jer 100 g patlidžana sadrži 12 miligrama kalcijuma, 26 miligrama fosfora, 0,7 miligrama gvožđa, 214 miligrama kalijuma, po 0,05 miligrama vitamina B1 i B2, 0,6 miligrama vitamina PP i 5 miligrama vitamina C.
Patlidžani pripadaju grupi biljaka koje sadrže alkaloide kao što su paradajz, krompir, slatki feferon. Alkaloidi, koji inače izazivaju nervne smetnje i probleme sa probavom, u patlidžanu se nalaze u niskom procentu, tako da nisu škodljivi. Važno je napomenuti i da se kuvanjem nivo alkaloida smanjuje za 50 odsto.
Patlidžan sadrži i važne fitonutrijente, od kojih su mnogi antioksidanti. Oni čuvaju membrane ćelija od oštećenja, a ispitivanjima na životinjama otkriveno je da štite lipide membrana moždanih ćelija koje pak štite ćelije od slobodnih radikala. Neka istraživanja su povezala nasunin i ostale fitonutrijente patlidžana sa smanjenjem holesterola u krvi. Nasunin veže gvožđe i tako štiti ćelije od oštećenja i mogućeg stvaranja tumora.
Neobična, zagasita ljubičasta boja patlidžana dokaz je da je patlidžan svež. Peteljka treba da bude sočna i čvrsta. Obratite pažnju i na tamnije mrlje jer je to znak da se patlidžan kvari iznutra. Birajte plodove dugačke otprilike 15 centimetara. Čuvajte ih u frižideru, u plastičnoj kesi, najduže pet dana i dalje od jabuka, koje proizvode etilen i time utiču na brže starenje patlidžana.
Nekad su isečeni i posoljeni patlidžani stajali i nekoliko sati da bi izgubili gorčinu. Nove sorte su manje gorke pa to soljenje i ceđenje više nije potrebno. Tako se bolje sačuvaju vredniji sastojci tog povrća. Patlidžan sam po sebi nije kaloričan, ali sklon je upijanju masti. Zato je dobro priliko pripremanja utapkati ga u brašno.
(MONDO)
U početku je biljka patlidžana davala svetle, male plodove veličine jajeta. Kasnije su uzgojem dobijene različite veličine, oblici (okrugli, duguljasti) i boje. Debela koža u bojama od zagasitoplave do ljubičaste je njegova najuočljivija karakteristika.
Svež patlidžan na 100 g ima 24 kalorije, a sadrži 1,01 odsto proteina, 0,19 odsto masti i 5,7 odsto ugljenih hidrata, 3,4 odsto dijetetskih vlakana, 92,4 odsto vode. Kuvani patlidžan ima 35 kalorija, a sadrži 0,83 odsto proteina, 0,23 odsto masti, 8,73 odsto ugljenih hidrata, 2,5 odsto dijetetskih vlakana.
Bogat je celulozom i podstiče rad probavnih organa. Takođe, sadrži znatnu količinu pektina, koji snižavaju holesterol. Plavi patlidžan je dobar za srce jer osigurava značajnu količinu kalijuma, što pomaže u normalizaciji krvnog pritiska, a sadrži vrlo malo masti i kalorija.
Istovremeno, sadrži vrstu fitohemikalije zvanu saponin, koja poseduje antialergijska, antioksidativna, antikancerogena i protivupalna svojstva. Što se vitamina i minerala tiče, patlidžan je vredna namirnica jer 100 g patlidžana sadrži 12 miligrama kalcijuma, 26 miligrama fosfora, 0,7 miligrama gvožđa, 214 miligrama kalijuma, po 0,05 miligrama vitamina B1 i B2, 0,6 miligrama vitamina PP i 5 miligrama vitamina C.
Patlidžani pripadaju grupi biljaka koje sadrže alkaloide kao što su paradajz, krompir, slatki feferon. Alkaloidi, koji inače izazivaju nervne smetnje i probleme sa probavom, u patlidžanu se nalaze u niskom procentu, tako da nisu škodljivi. Važno je napomenuti i da se kuvanjem nivo alkaloida smanjuje za 50 odsto.
Patlidžan sadrži i važne fitonutrijente, od kojih su mnogi antioksidanti. Oni čuvaju membrane ćelija od oštećenja, a ispitivanjima na životinjama otkriveno je da štite lipide membrana moždanih ćelija koje pak štite ćelije od slobodnih radikala. Neka istraživanja su povezala nasunin i ostale fitonutrijente patlidžana sa smanjenjem holesterola u krvi. Nasunin veže gvožđe i tako štiti ćelije od oštećenja i mogućeg stvaranja tumora.
Neobična, zagasita ljubičasta boja patlidžana dokaz je da je patlidžan svež. Peteljka treba da bude sočna i čvrsta. Obratite pažnju i na tamnije mrlje jer je to znak da se patlidžan kvari iznutra. Birajte plodove dugačke otprilike 15 centimetara. Čuvajte ih u frižideru, u plastičnoj kesi, najduže pet dana i dalje od jabuka, koje proizvode etilen i time utiču na brže starenje patlidžana.
Nekad su isečeni i posoljeni patlidžani stajali i nekoliko sati da bi izgubili gorčinu. Nove sorte su manje gorke pa to soljenje i ceđenje više nije potrebno. Tako se bolje sačuvaju vredniji sastojci tog povrća. Patlidžan sam po sebi nije kaloričan, ali sklon je upijanju masti. Zato je dobro priliko pripremanja utapkati ga u brašno.
(MONDO)