Najnovija istraživanja pokazuju da je u drevnoj Pompeji bilo oko 200 restorana i barova, odnosno jedan na svakih 60 stanovnika! Obično su bili smešteni pored puta da bi svako, od samih Pompejaca do trgovaca u prolazu, mogao sa lakoćom da se zaustavi, naruči hranu i ponese je, piše "Zabavnik".

U restoranima onog vremena uglavnom su se hranili siromašni jer u skromnim domovima u kojima su živeli nisu imali prostoriju predviđenu za pripremanje hrane,

Za razliku od današnjih bogataša, ondašnji su retko jeli napolju, jer su uglavnom obedovali u svojim bogatim domovima.

Čak i u najbogatijim kućama, kuhinje su bile veoma skučene. Obično su imale malo ognjište na koje je moglo da se stavi samo nekoliko posuda za kuvanje.

Međutim, ne treba donositi preuranjen zaključak. Ako se priređivala večera za mnoštvo zvanica, kuvari bogataša lako su se snalazili. Hrana se najverovatnije pripremala u letnjim kuhinjama, donosila iz restorana, a meso se peklo na pokretnim roštiljima.

Istoričari veruju da je bilo sasvim uobičajeno da se na trpezi velikaša ponekad nađe i meso puhova, glodara nalik miševima. Arheolozi su u pojedinim kućama dobrostojećih građana Pompeje otkrili kaveze u kojima su držani puhovi.

Da li su bogataši zaista "glodali" glodare, nikada nećemo pouzdano znati, ali je zato izvesno šta su drugo jeli. Na trpezi je bilo hleba, maslina, raznih vrsta ribe, pasulja, jaja, sira, voća... a posebno je bio cenjen pompejski kupus.

Ljudi koji danas zagovaraju zdravu ishranu bili bi veoma zadovoljni izborom namirnica bogatih Pompejaca.

(MONDO)