Ako postoji proizvođač uspešno brani koncepciju tvrdog pokrivača, onda je to Peugeot. Još od tridesetih godina prošlog veka, poseduje više uspešnih modela i bilo je logično očekivati da će i novi 308 CC nastaviti tradiciju. Zamišljeno - učinjeno!
Nakon euforičnog nastupa, uz zvuke fanfara, coupe-cabrioletima kao da su 'podrezana krila'. U početku hvaljeni, danas su predmet stidljivih kritika, jednim delom i zbog sve savršenijih kupea sa klasičnim platnenim krovom.
Mane su, međutim, bile i ostale iste, a uglavnom se odnose na težinu krovne konstrukcije, koja osim što povećava ukupnu masu, pomera centar težišta vozila naviše, a tu je i kompleksan sistem sklapanja - izvor potencijalnih problema.
Nije za zanemariti ni znatno smanjenu zapreminu prtljažnika, baš kao ni dizajn zadnjeg dela, podređen skladišćenju ovog masivnog mehanizma.
U svakom slučaju, ako postoji proizvođač koji može uspešno odbraniti koncepciju tvrdog 'pokrivača', onda je to Peugeot. Još od tridesetih godina prošlog veka, poseduje više uspešnih modela (401, 601 i 602), pa sve do čuvenog 206 CC, koji je 'demokratizovao' čitav pristup problemu. Mane su, međutim, bile i ostale iste, a uglavnom se odnose na težinu krovne konstrukcije, koja osim što povećava ukupnu masu, pomera centar težišta vozila naviše, a tu je i kompleksan sistem sklapanja - izvor potencijalnih problema.
Nije za zanemariti ni znatno smanjenu zapreminu prtljažnika, baš kao ni dizajn zadnjeg dela, podređen skladišćenju ovog masivnog mehanizma.
Peugeot je, dakle, izraziti predstavnik ove škole, pa je bilo posve logično očekivati da će i novi 308 CC nastaviti tradiciju. Zamišljeno - učinjeno!
Nakon nepune dve godine od pojavljivanja standardnog 308, svetlost dana ugledala je 'gologlava' verzija, ovoga puta estetski još uspešnija od prethodne. Naravno da je i sada uočljiv veliki 'ranac' na leđima, samo što su sada, proporcije vozila ipak skladnije.
Zadnjim delom dominira masivni difuzor od crne plastike i svetlosna grupa u LED tehnologiji, dok je prednji praktično verna kopija hečbeka.
Sa krovom nad glavom, 308 CC je zadovoljavajuće prostran kupe-kabriolet za četiri osobe, pod uslovom da one pozadi nemaju više od 170 cm!
U protivnom, glavom dodiruju zadnje staklo, dok se noge moraju neprijatno raširiti. Ukoliko je širina sasvim zadovoljavajuća, nagib zadnje klupe previše je vertikalan, tako da je i 308 CC pre 2+2, nego li pravi četvorosed.
Sama unutrašnjost, posebno kada se radi o komandnoj tabli, podseća na hečbek, samo što je kod CC uočljivo prisustvo kvalitetnijih materijala, uz nekoliko sportskih detalja.
Plastika na centralnoj konzoli je lakirana, instrumenti imaju novi grafički dizajn, upravljač je ”mesnatiji” i sportski podrezan na donjem delu, a posebno poglavlje zaslužuju sedišta.
Osim što su odlično profilisana i estetski neodoljiva, poseduju integrisane vazdušne jastuke za karlični deo i toraks, baš kao i za glave.
Druga specifičnost jeste sistem za grejanje potiljka, nazvan Airwave. Osim što je moguće podesiti smer vazduha i njegovu jačinu, reguliše se i temperatura, no, kao što ste mogli i pretpostaviti, nije u serijskoj opremi za jeftinije verzije.
Njegovo prisustvo je, međutim, sasvim opravdano ukoliko često vozite bez krova nad glavom, što ne predstavlja problem čak i kada termometar pokazuje jednocifrenu vrednost.
Naime, zaštita za putnike napred je izvrsna, te smo bez ikakvih problema prevalili više stotina kilometara auto-puta, bez mrežice protiv vazdušnih vrtloženja pozadi (opcija od 270 evra), a sa podignutim bočnim prozorima, grejanjem podešenim na 27 °C.
Ovakva efikasnost, ipak, dolazi donekle na uštrb zadovoljstva, prvenstveno zbog izuzetno zakošenog vetrobranskog stakla, koje se duboko nadvija nad glavama putnika napred.
Tako dođosmo i do koncepcije, jer i 308 CC ima krov iz samo dva dela (kod VW Eosa je iz pet), što nameće ovako izražen 'kačket'. U poređenju sa bivšim 307 CC, brzina je povećana, tako da za transformaciju treba samo dvadesetak sekundi, a čak je moguće i polako voziti, do brzine od 12 km/h.
Recimo još i da je poboljšana preciznost mehanizma, kao i akustična izolacija, a da relativno jednostavna koncepcija omogućava bolju pouzdanost i veći prtljažni prostor. U kabriolet konfiguraciji, pristup je veoma otežan, i do zaštitne mrežice (mora biti na svom mestu želi li se spustiti krov) ostaje samo 226 litara zapremine.
Daleko je ubedljiviji sa podignutim krovom (403 dm3), ali je onaj kod Ford Focusa CC i Renault Megana CC, znatno prostraniji (534 i 490 l).
Principijelna mana većine kabrioleta, nedovoljna krutost šasije, kod 308 CC definitivno je otklonjena. Sve što vozač može osetiti kada se vozi sa spuštenim krovom, jesu za nijansu snažnije vibracije na upravljaču, bez da se to odražava na opštu stabilnost.
Po zabačenim, krivudavim putevima, koji nemaju ništa zajedničko sa idealno ravnim auto-putevima, do izražaja je došla velika rigidnost šasije. Čak i prilikom veoma temperamentne vožnje, nema očekivanih 'krckanja' i ugibanja, dok ogibljenje potvrđuje da je Peugeot bio i ostao referenca na ovom polju.
Uzevši u obzir znatnu masu vozila (prazan preko 1600 kg), nije preterano agilan jedino u veoma oštrim krivinama i ”ukosnicama”, no, ni tada zadovoljstvo u vožnji nije dovedeno u pitanje.
Istovremeno siguran i efikasan, CC poseduje preciznu hidrauličnu asistenciju upravljača, snažniju nego li kod standardnog 308. Sve u svemu, druženje sa ovim 'gologlavim' Peugeotom pravo je uživanje, ponajviše zahvaljujući odličnoj poziciji za upravljačem.
Gore spomenuta sedišta moguće je spustiti veoma nisko, kako i priliči jednom kupeu, dok je ergonomija komandi bez i jedne zamerke. Na veoma dobru vidljivost, dodajmo prostrane police i boksove za odlaganje sitnica, po ugledu na klasični 308.
Ukoliko bi ga trebalo porediti sa ostalim kupe-kabrioletima u kategoriji, stiče se utisak da je opštom prezentacijom za klasu iznad.
U želji da se nametne kao lider, Peugeot je ponudio dva snažna agregata, oba dobro poznata od ranije. Pored benzinskog 1,6 THP/150 KS, razvijenog u saradnji sa BMW-om, ovaj atraktivni 'lav' poseduje i odlični 2,0 HDi, sada pojačan za par konjskih snaga (ukupno 140).
Ukoliko je neko pomislio da jedan dizel nema šta da traži u kabrioletu, recimo odmah da mu savršeno ”leži”, kako zbog veoma dobre izolacije, tako i zbog velikog obrtnog momenta od 320 Nm (340 kada proradi overboost).
Logično, međuubrzanja su ubedljivija nego li start iz mesta, a jedina zamerka odnosi se na sam menjač, odnosno, na predugačak hod ne preterano precizne ručice, dok se naprotiv, mora pohvaliti mekoća sa kojom se vrše prenosi.
Za one koji se kunu u automatiku, Peugeot je predvideo šestostepeni menjač uz oba agregata, za koje se doplaćuje 1.200 evra. Ukratko, agregatu se nema šta zameriti, računajući i potrošnju, od 7,3 l u proseku. Ekonomičnom vožnjom može se spustiti i do 5 l, dok u gradu treba računati na nekih 9-9,5 litara.
Šta reći na kraju, osim da nam se 308 CC zaista veoma dopao. Ne toliko za otići po decu u školu, koliko na otvorenom putu. Polivalentan, siguran i udoban, više nego uspešno brani ovakav koncept, bez obzira na par mana. Mislimo pre svega na preterano zakošeno vetrobransko staklo, sa kojim glava lako dolazi u kontakt, kao i na ukupnu cenu modifikacije.
Kako u vreme testiranja, cena za naše tržište nije bila poznata, recimo da za testirani 308 CC Feline, kakvog ga vidite na fotografijama, treba izdvojiti 33.650 evra, pa i više, dodamo li još par opcija.
Početna cena u Francuskoj iznosi 27.550 evra, gde od opreme ulazi sve manje-više neophodno. Drugim rečima, u poređenju sa običnim 308 (isti motor, slična oprema), CC je skuplji za preko 5.000 evra!
Mnogo... No, ko sebi može da ga priušti, sigurno neće zažaliti!
(MONDO/Vrele gume)