Prvi srpski šampanjac, koji se pravi na klasičan način i na čijoj će etiketi, takođe prvi put, stajati "made in Serbia", već je flaširan i ostavljen da fermentira u vinariji "Aleksandrović" u Vinči kod Topole.
Prvi srpski šampanjac, koji se pravi na klasičan način i na čijoj će etiketi, takođe prvi put, stajati "made in Serbia", već je flaširan i ostavljen da fermentira u vinariji "Aleksandrović" u Vinči kod Topole.
Klasična metoda pravljenja šampanjca stara je više od tri veka. To znači da se do penušavog vina dolazi ponovnom fermentacijom u flaši i da od berbe grožđa pa do prve čaše treba da prođe najmanje dve godine.
Vlasnik vinarije Božidar Aleksandrović kaže da se pravljenje srpskog penušca odvija pod mentorstvom koga drugog do iskusnih Francuza. Pre svega Patrika Bursona, jednog od najpoznatijih proizvođača šampanjca u toj zemlji, čija je godišnja proizvodnja dva miliona flaša, koje izvozi u samo dva grada - Moskvu i Los Anđeles.
"Francuska pamet i iskustvo i grožđe iz Topole daće srpski penušac. Inostrani stručnjaci već sada procenjuju da se u ovim bocama krije veliki potencijal. Penušac u Vinči pravi se od grožđa 'šardone', koje smo zasadili na dva hektara. Za nas je ovo tek početak", kaže za "Alo" Aleksandrović.
Penušavo vino sa oznakom da je proizvedeno u Srbiji zvaće se "trijumf". Boce iz Vinče, koje bi trebalo da potvrde renome Srbije na mapi vinskih puteva sveta, čuvaju se u tamnim prostorijama na temperaturi od 13 stepeni, pod pritiskom od šest bara.
Grožđe za pravljenje šampanjca bere se ranije, kada je u zrnu procenat šećera 16 do 17 odsto, a nivo kiselosti viši. U tako napravljenom mladom vinu, pomoću šećera i kvasca, izaziva se sekundarna fermentacija u boci i ono najmanje dve godine leži na talogu.
Pre nego što se začuje čuveno 'plop', talog se posebnim metodama izdvaja iz šampanjca i stavlja se klasičan i prepoznatljiv čep i žica.
"Velike su šanse da u boci 'zarobimo' ukus i miris Oplenca kako bi nas enofili prepoznali i bez gledanja u etiketu. Ne samo francuski stručnjaci, već i oni iz Australije, dobri poznavaoci kalifornijskih i ostalih svetskih vina, iznenadili su se što smo se 'drznuli' da uopšte pravimo šampanjac. Prvi put posle Drugog svetskog rata, vina iz Topole ponovo haraju Evropom. Nadam se da ćemo prvom bocom domaćeg penušca proslaviti ulazak Srbije u Evropsku uniju, možda već krajem naredne godine", kaže Aleksandrović.
Inače, prvi šampanjac napravio je u 18. veku u Francuskoj benediktinski monah Dom Perinjon. Poznavaoci vina kažu da nije cilj penušavim vinom poprskati plafon, već da čep treba pridržavati rukom dok se flaša otvara.
Nemački stručnjaci su akustičnim i laserskim merenjem izračunali da brzina čepa iz dobro promućkane flaše, bez ometanja, dostiže brzinu od 40 kilometara na sat ili 13 metara u sekundu!
Kako se služi, pije, čuva... šampanjac, pročitajte OVDE.
(MONDO)
Klasična metoda pravljenja šampanjca stara je više od tri veka. To znači da se do penušavog vina dolazi ponovnom fermentacijom u flaši i da od berbe grožđa pa do prve čaše treba da prođe najmanje dve godine.
Vlasnik vinarije Božidar Aleksandrović kaže da se pravljenje srpskog penušca odvija pod mentorstvom koga drugog do iskusnih Francuza. Pre svega Patrika Bursona, jednog od najpoznatijih proizvođača šampanjca u toj zemlji, čija je godišnja proizvodnja dva miliona flaša, koje izvozi u samo dva grada - Moskvu i Los Anđeles.
"Francuska pamet i iskustvo i grožđe iz Topole daće srpski penušac. Inostrani stručnjaci već sada procenjuju da se u ovim bocama krije veliki potencijal. Penušac u Vinči pravi se od grožđa 'šardone', koje smo zasadili na dva hektara. Za nas je ovo tek početak", kaže za "Alo" Aleksandrović.
Penušavo vino sa oznakom da je proizvedeno u Srbiji zvaće se "trijumf". Boce iz Vinče, koje bi trebalo da potvrde renome Srbije na mapi vinskih puteva sveta, čuvaju se u tamnim prostorijama na temperaturi od 13 stepeni, pod pritiskom od šest bara.
Grožđe za pravljenje šampanjca bere se ranije, kada je u zrnu procenat šećera 16 do 17 odsto, a nivo kiselosti viši. U tako napravljenom mladom vinu, pomoću šećera i kvasca, izaziva se sekundarna fermentacija u boci i ono najmanje dve godine leži na talogu.
Pre nego što se začuje čuveno 'plop', talog se posebnim metodama izdvaja iz šampanjca i stavlja se klasičan i prepoznatljiv čep i žica.
"Velike su šanse da u boci 'zarobimo' ukus i miris Oplenca kako bi nas enofili prepoznali i bez gledanja u etiketu. Ne samo francuski stručnjaci, već i oni iz Australije, dobri poznavaoci kalifornijskih i ostalih svetskih vina, iznenadili su se što smo se 'drznuli' da uopšte pravimo šampanjac. Prvi put posle Drugog svetskog rata, vina iz Topole ponovo haraju Evropom. Nadam se da ćemo prvom bocom domaćeg penušca proslaviti ulazak Srbije u Evropsku uniju, možda već krajem naredne godine", kaže Aleksandrović.
Inače, prvi šampanjac napravio je u 18. veku u Francuskoj benediktinski monah Dom Perinjon. Poznavaoci vina kažu da nije cilj penušavim vinom poprskati plafon, već da čep treba pridržavati rukom dok se flaša otvara.
Nemački stručnjaci su akustičnim i laserskim merenjem izračunali da brzina čepa iz dobro promućkane flaše, bez ometanja, dostiže brzinu od 40 kilometara na sat ili 13 metara u sekundu!
Kako se služi, pije, čuva... šampanjac, pročitajte OVDE.
(MONDO)