Dunja je simbola jeseni - žuta, mirisna, zdrava. Njeno vreme je od oktobra do novembra, a potiče iz jugozapadne Azije.

Stari Grci su je obožavali i kod njih je simbolizovala ljubav, sreću i plodnost. Mladenci su moralu uoči venčanja da pojedu dunju kako bi im brak bio plodan i srećan. Najčešće su je pripreameli tako što su je dubili, punili medom i pekli.

Rimljani su iz dunje izvlačili eterična ulja za proizvodnju parfema. Francuzi vekovima prave sir o dunje, a priča se da je to bila omiljena poslastica Jovanke Orleanke, piše "Život plus".

Dunja predstavlja pravu vitaminsku bombu. Osim minimalne količine kalorija i masti, bogata je proteinima, ugljenim hidratima, dijetalnim vlaknima, a sadrži i puno taninskih materija i pektina.

Od vitamina najviše ima vitmina C. Sadrži i karoten, vitamine B1 i B2, kao i niacin. Sadrži i mnoštvo minerala, a semenke dunje sadrže čak 15 odsto amigdalina. Semenke su bogate i mastima, taninom i pektinom, šećerima, jabučnom kiselinom, emulzinom i protidom.

Dunjin sok, skuvan sa istom količinom šećera, leči kašalj, astmu i akutnu dijareju. Pečena ili kuvana dunja preporučuje se kod upale želudačne i crevne sluzokože, ali i za lečenje anemije. Čaj od semenki deluje smirujuće, otklanja nesanicu, kao i zadah iz usta.

Dunje se teško jedu sirove jer su izuzetno tvrde, zato se kuvaju ili peku, kortiste se za spravljanje kompota, slatka, želea, marmelada i kaša.

Dunje se dobro slažu sa pečenom piletinom, pačijim mesom, junetinom i mesom divljači. Mogu se peći zajedno sa mesom, ili se poslužiti kao sos.

Kako se koristi u kozmetičke svrhe pročitajte OVDE.

(MONDO)