Visokooktanski benzin služi automobilima kao vitamini ljudima. Ne možete uvek da osetite razliku, ali znate da je to dobro za vas. Medjutim, cene goriva vrtoglavo rastu, pa je dodatna cena goriva za većinu ljudi kao dolivanje soli na otvorenu ranu. Tu se često postavlja pitanje: ”Da li je mom automobilu zaista potreban premium benzin?”
razliku, ali znate da je to dobro za vas. Medjutim, cene goriva vrtoglavo rastu, pa je dodatna cena goriva za većinu ljudi kao dolivanje soli na otvorenu ranu. Tu se često postavlja pitanje: ”Da li je mom automobilu zaista potreban premium benzin?”
Pre petnaestak godina, kada biste točili regularni benzin u vozilo koje je predviđeno za ”konzumaciju”
premiuma, dolazilo bi do neravnomernog rada motora, pa čak i vibracija. To je bio slučaj sve do momenta kada je uvedena elektronika pod haubama automobila. Danas senzori očitavaju podatke i podešavaju tajming rada bez obzira koje gorivo se nalazi u rezervoaru. Rezultat toga je da automobil koji troši benzin srednjeg oktanskog broja može bez problema koristiti i ”regular”,
s tim što ce performanse motora biti nešto lošije.
Ukoliko se pitate koliko lošije, odgovor bi bio da će četvorotočkaš pri sprintu od 0 do 100 km/h morati da potroši pola sekunde više nego sa ”običnim” gorivom.
Dobar primer su modeli Volvo S60 i S80 kojima se preporučuje upotreba premium goriva od 91 oktana, pa na više. Medjutim, oni mogu bez problema da koriste i 87 oktanski benzin, jer elektronski menadžment štiti motor od neravnomernog rada.
Agregati su dosta evoluirali u poslednjih petnaest godina na planu elektronike. Automobili proizvodeni pre 1990. uglavnom nisu imali senzore, već su se oslanjali na visoku kompresiju u cilju dobijanja boljih performansi.
Danas boljim performansama doprinose elektronski kontrolisane varnice svećica, turbo punjači, varijabilno otvaranje i zatvaranje ventila, kompresori i senzori.
Kako proizvođač kaže
Stručnjaci savetuju vozačima da prate instrukcije proizvođača. Ono što je važno je da li se ”premium” gorivo ”zahteva” ili ”preporučuje”. Ukoliko se preporučuje, onda vozač kao opciju ima i upotrebu goriva sa nižim oktanskim brojem, s tim što će morati da se pomiri sa nešto većom potrošnjom.U suštini se korišćenjem jeftinijeg goriva ne štedi mnogo. Ukoliko je motor predviđen za korišćenje
benzina od 87 oktana, ”premium” mu uglavnom neće doneti nikakve beneficije.
Najveća razlika između današnjeg benzina, i onog od pre 20 godina je odsustvo olova. Eliminisanjem olova i razvojem katalizatora je značajno redukovano zagađenje životne sredine.
Glavne naftne kompanije često daju ”glamurozne” nazive svojim gorivima ističući superiornost nad drugim robnim markama. Razlika je u aditivima ili količini deterdženata dodatih gorivu koje dolazi iz rafinerija. Međutim, većina vozača kupovinom najjeftinijeg goriva ne iskoristi beneficiju koju
donose paketi aditiva.
Broj novih modela automobila koja koriste najskuplji benzin konstantno raste. Na putevima u SAD-u se 2002. godine vozilo 166 takvih modela, da bi brojka u 2008. porasla na 282. Trend je u porastu, jer se proizvođaci okreću manjim agregatima sa boljim performansama, koji sagorevaju ”premium” u cilju prelaska što većeg broja kilometara uz zadržavanje performansi.
Mogućnost prelaska dodatnih kilometara po potrošenoj litri goriva će biti marketinški adut budućnosti. Međutim, to neće stišati gnev potrošača koji će u svoje ljubimce morati da sipaju ”fancy” gorivo, jer po anketi koju je sproveo Consumer Reports, ljudima se generalno ni malo ne sviđa sipanje ”premiuma”, kada se pored njega nalazi ”pištolj” sa natpisom ”regular”, i značajno manjom cenom. Trenutno ta razlika po galonu iznosi 33,7 centi (0,21 evro centi).
Zaključak je logičan - ukoliko vozite automobil za koji je preporučeno visokooktansko (čitaj skupo) gorivo, to gorivo treba i da koristite, jer na taj način, ne samo što ćete preći veći broj kilometara uz potpuno iskorišćenje mogućnosti motora, već ćete mu značajno produžiti vek.
Plaćanje manje sume na benzinskoj stanici može dugoročno da se pretvori u mnogo veći trošak.
(MONDO/Vrele gume)