Škotska je po mnogo čemu posebna i zanimljiva, ali me je njihova kuhinja potpuno šokirala! Ovčiji želudac punjen iznutricama, srcem i plućima je njihovo tradicionalno jelo, a zove se haggis.
Škotska je po mnogo čemu posebna, zanimljiva i neobična, ali me je njihova kuhinja potpuno šokirala.
Kad mi je na jednoj škotskoj gozbi domaćin ponosno ponudio "haggis with neeps and tatties", prihvatih iz kurtoazije. Haggis, razmišljam, šta bi sad to, u ovoj zemlji prepunoj iznenadjenja, moglo da bude?
Dilema nije dugo trajala. Za samo par minuta shvatih da će mi biti potreban maksimalan napor kako bih probala “tradicionalne škotske sarmice”, pogotovo kad mi je ljubazni domaćin objasnio kako se pripremaju: ovčije iznutrice (srce, jetra i pluća) se sitno iseckaju, doda se luk, ovas i začinsko bilje, a tom smesom se napuni ovčiji želudac.
Kada sam čula “jagnjetina” (koju nikako ne jedem) i ovčiji želudac, sivo škotsko nebo odjednom pocrne… duboko se zamislih - kako da eskiviram degustaciju, a ne uvredim domaćina?
Na sreću, u Škotskoj je vekovima krompir bio osnovna hrana najširih slojeva stanovništva, tako da se neizbežno servira kao prilog uz gotovo sva jela, pa čak i uz famozni haggis. Odahnuh.
Probaću, tek toliko, a prilog za poslasticu. Medjutim, ispostavilo se da je nakon obeda na mom tanjiru ostalo mnogo više priloga nego glavnog jela. Iako opis, kao ni izgled, ne obećava mnogo haggis - tradicionalno škotsko jelo, je izvrstan! Verujte i obavezno probajte! U još tradicionalnijoj varijanti, haggis se poslužuje u onome u čemu je i pripreman - ovčijem želucu.
Ali, iće i piće, idu zajedno, pogotovo u Škotskoj!
“Would you like one Irn-Bru”, ponudio me opet ljubazni domaćin. “Yes, I would like one”, odgovorih ja. Razmišljam - najgore je prošlo, ovo je lakša varijanta, a s obzirom na to da poznajem škotski viski i po boji, i po okusu, a bogami i po mirisu, natočih Irn-Br. Međutim…
Već posle prvog gutljaja shvatih da je reč o izuzetno kvalitetnom i ukusnom energetskom piću! Škoti se kunu u njegova okrepljujuća svojstva, a naročito je dobro leči mamurluk. Glavni sastojci, pored zašećerene gazirane vode, su kofein i kinin, kao i ammonium ferric citrate. Zbog ovog poslednjeg (jedinjenja gvožđa) Irn-Bru se u početku zvao Iron-Brew i reklamirao kao “gvozdeno piće. Danas se reklamira kao energy drink, a verovatno je najstarije energetsko piće na svetu.
“Barr's Irn-Bru je najpoznatije bezalkoholno piće u Škotskoj, slatko, gazirano, radioaktivno, narandžaste boje, ukusa poput žvakaće gume, a ako imate gledj na zubima budite sigurni da će je potpuno oljuštiti”, kaže, umesto zdravice, veseli Skot, narandžaste boje kose, baš kao i piće koje reklamira.
Gutljaj po gutljaj, nestade gledji, a nasta opšte veselje!
Da li znate da je Škotska jedna od retkih tržišta na svetu gde Coca-Cola nije uspela da se “nametne”? Najprodavanije bezalkoholni napitak ovde je i dalje Irn-Bru. Kad mi je na jednoj škotskoj gozbi domaćin ponosno ponudio "haggis with neeps and tatties", prihvatih iz kurtoazije. Haggis, razmišljam, šta bi sad to, u ovoj zemlji prepunoj iznenadjenja, moglo da bude?
Dilema nije dugo trajala. Za samo par minuta shvatih da će mi biti potreban maksimalan napor kako bih probala “tradicionalne škotske sarmice”, pogotovo kad mi je ljubazni domaćin objasnio kako se pripremaju: ovčije iznutrice (srce, jetra i pluća) se sitno iseckaju, doda se luk, ovas i začinsko bilje, a tom smesom se napuni ovčiji želudac.
Kada sam čula “jagnjetina” (koju nikako ne jedem) i ovčiji želudac, sivo škotsko nebo odjednom pocrne… duboko se zamislih - kako da eskiviram degustaciju, a ne uvredim domaćina?
Na sreću, u Škotskoj je vekovima krompir bio osnovna hrana najširih slojeva stanovništva, tako da se neizbežno servira kao prilog uz gotovo sva jela, pa čak i uz famozni haggis. Odahnuh.
Probaću, tek toliko, a prilog za poslasticu. Medjutim, ispostavilo se da je nakon obeda na mom tanjiru ostalo mnogo više priloga nego glavnog jela. Iako opis, kao ni izgled, ne obećava mnogo haggis - tradicionalno škotsko jelo, je izvrstan! Verujte i obavezno probajte! U još tradicionalnijoj varijanti, haggis se poslužuje u onome u čemu je i pripreman - ovčijem želucu.
Ali, iće i piće, idu zajedno, pogotovo u Škotskoj!
“Would you like one Irn-Bru”, ponudio me opet ljubazni domaćin. “Yes, I would like one”, odgovorih ja. Razmišljam - najgore je prošlo, ovo je lakša varijanta, a s obzirom na to da poznajem škotski viski i po boji, i po okusu, a bogami i po mirisu, natočih Irn-Br. Međutim…
Već posle prvog gutljaja shvatih da je reč o izuzetno kvalitetnom i ukusnom energetskom piću! Škoti se kunu u njegova okrepljujuća svojstva, a naročito je dobro leči mamurluk. Glavni sastojci, pored zašećerene gazirane vode, su kofein i kinin, kao i ammonium ferric citrate. Zbog ovog poslednjeg (jedinjenja gvožđa) Irn-Bru se u početku zvao Iron-Brew i reklamirao kao “gvozdeno piće. Danas se reklamira kao energy drink, a verovatno je najstarije energetsko piće na svetu.
“Barr's Irn-Bru je najpoznatije bezalkoholno piće u Škotskoj, slatko, gazirano, radioaktivno, narandžaste boje, ukusa poput žvakaće gume, a ako imate gledj na zubima budite sigurni da će je potpuno oljuštiti”, kaže, umesto zdravice, veseli Skot, narandžaste boje kose, baš kao i piće koje reklamira.
Gutljaj po gutljaj, nestade gledji, a nasta opšte veselje!
Sve pohvale ovom piću, ali doći u Škotsku, a ne probati pravi škotski viski, bio bi potpuni promašaj. Škoti (koji koristi naziv whisky, nasuprot whiskey u irskoj varijanti) tvrde da su ga oni izmislili.
U pabovima stariji Škoti naručuju 'half' ili 'nip' viskija, koji posle gase pintom piva. Ovde se proizvode razne vrste piva, a dominiraju velike pivare: Youngers, McEwans, Scottish & Newcastle i Tenent's, Medjutim, male pivare u principu prave ukusnije pivo, a ponekad i mnogo jače.
Dobar primer je Skullsplitter sa ostrva Orkney koje ima 8, 5 odsto alkohola.
Točeno pivo se služi u pintama, što je nešto manje od pola litre, i košta od 2 do 3 funte, a može se naručiti i pola pinte. Količina alkohola varira od 3,2 do 8,5 odsto.
Mi nismo mislili, kao domaćin Škot, o funtama, već o promilima i o tome kako se bezbedno vratiti kući.
(Natasa Blagojević-Glušac, MONDO)