Letovi niskobudžetnim kompanijama često koštaju isto, ako ne i više nego kod redovnih avioprevoznika.
Letovi niskobudžetnim kompanijama često koštaju isto, ako ne i više nego kod redovnih avioprevoznika.
Vožnja avionom po ceni od svega nekoliko evra moguća je jedino u slučajevima kada putnik više meseci unapred kupi kartu, mada ni to nije neka garancija.
Osnovni problem, prema rečima Bore Kovačevića, bivšeg regionalnog direktora kompanije Jat Airways u Londonu, koji je inače magistrirao upravo na takozvanim lowcost kompanijama, jeste činjenica da kupljene karte ne mogu biti zamenjene za neki drugi datum, a uplaćeni iznos ne može biti vraćen ako putnici u poslednji momenat odustanu od putovanja.
"Filozofija niskobudžetnih aviokompanije je vrlo jednostavna. Ako ne poštujete izuzetno striktna pravila koja su one napisale, bićete na gubitku", objašnjava Kovačević za "POlitiku", naglašavajući da, recimo, ukoliko klijent lowcost kompanije izgubi bording kartu, plaća penale u iznosu od čak 115 evra.
Osim toga, upozorava Kovačević, kod niskobudžetnih kompanija ne postoje službe za pronalaženje izgubljenog prtljaga. Drugim rečima, ako dođe do nestanka kofera, avioprevoznik plaća putniku 20 dolara po kilogramu i tu se priča završava.
Još jedan nedostatak Kovačević vidi i u udaljenosti aerodroma na koje sleću ove kompanije od centra grada. Na kraju, kaže, kada se saberu svi troškovi - prevoz do aerodroma, prtljag, hrana u avionu, letovi lowcost kompanijama nisu baš tako jeftini kako se na prvi pogled čini.
Dodatni problem je, naglašava, u to me što je jeftine karte u praksi veoma teško naći. One se inače kupuju preko Interneta, ali ako nekoliko meseci pre leta u ponudi nema najjeftinijih karata, po ceni od recimo pet funti, onda ih savim sigurno neće biti ni kasnije. Osim kada se objavi takozvani "last minute", odnosno prodaja nekoliko sati pre leta, kada je moguće kupiti kartu i za dve do tri funte.
U svakom slučaju, zaključuje Kovačević, Srbija je i dalje prilično daleko od cele ove priče, iako do Beograda lete dve niskobudžetne kompanije. One, međutim, nude cene koje su u proseku na nivou redovnih aviokompanija, ali se putnici ipak nadaju da će i posle stavljanja naše države na belu šengen listu i konačne primene sporazuma o otvorenom nebu, veća konkurencija dovesti do smanjenja cena karata.
(MONDO)
Vožnja avionom po ceni od svega nekoliko evra moguća je jedino u slučajevima kada putnik više meseci unapred kupi kartu, mada ni to nije neka garancija.
Osnovni problem, prema rečima Bore Kovačevića, bivšeg regionalnog direktora kompanije Jat Airways u Londonu, koji je inače magistrirao upravo na takozvanim lowcost kompanijama, jeste činjenica da kupljene karte ne mogu biti zamenjene za neki drugi datum, a uplaćeni iznos ne može biti vraćen ako putnici u poslednji momenat odustanu od putovanja.
"Filozofija niskobudžetnih aviokompanije je vrlo jednostavna. Ako ne poštujete izuzetno striktna pravila koja su one napisale, bićete na gubitku", objašnjava Kovačević za "POlitiku", naglašavajući da, recimo, ukoliko klijent lowcost kompanije izgubi bording kartu, plaća penale u iznosu od čak 115 evra.
Osim toga, upozorava Kovačević, kod niskobudžetnih kompanija ne postoje službe za pronalaženje izgubljenog prtljaga. Drugim rečima, ako dođe do nestanka kofera, avioprevoznik plaća putniku 20 dolara po kilogramu i tu se priča završava.
Još jedan nedostatak Kovačević vidi i u udaljenosti aerodroma na koje sleću ove kompanije od centra grada. Na kraju, kaže, kada se saberu svi troškovi - prevoz do aerodroma, prtljag, hrana u avionu, letovi lowcost kompanijama nisu baš tako jeftini kako se na prvi pogled čini.
Dodatni problem je, naglašava, u to me što je jeftine karte u praksi veoma teško naći. One se inače kupuju preko Interneta, ali ako nekoliko meseci pre leta u ponudi nema najjeftinijih karata, po ceni od recimo pet funti, onda ih savim sigurno neće biti ni kasnije. Osim kada se objavi takozvani "last minute", odnosno prodaja nekoliko sati pre leta, kada je moguće kupiti kartu i za dve do tri funte.
U svakom slučaju, zaključuje Kovačević, Srbija je i dalje prilično daleko od cele ove priče, iako do Beograda lete dve niskobudžetne kompanije. One, međutim, nude cene koje su u proseku na nivou redovnih aviokompanija, ali se putnici ipak nadaju da će i posle stavljanja naše države na belu šengen listu i konačne primene sporazuma o otvorenom nebu, veća konkurencija dovesti do smanjenja cena karata.
(MONDO)