Da bi određeno mesto bilo interesantno za turiste, potrebno je da ga prati zanimljiva priča i da se tu ima šta videti, na primer neka građevina.
Naime, ovaj biser vojvođanskog turizma je zapravo letnjikovac u kojem se rodila nesrećna ljubav između mlade Lenke Dunđerski, ćerke najbogatijeg Srbina tog vremena Lazara Dunđerskog, I ostarelog i propalog pesnika Laze Kostića.
Nekada je unutrašnjost dvorca krasio stilski nameštaj, portreti članova porodice Dunđerski koje je izradio čuveni slikar Paja Jovanović, klavir na kojem je Lenka povremeno svirala svom pesniku i mnoge druge dragocenosti koje su najvećim delom pokradene, osim nekolicine slika koje se čuvaju u Muzeju Vojvodine.
Danas, ako neki turista i zaluta na imanje slavnog Lazara Dunđerskog, zateći će zamandaljena vrata i šalone na prozorima. Unutrašnjost zdanja je u tako sramnom stanju da nije za pokazivanje, a nije ni bezbedna za boravak.
Kako dvorac danas izgleda, pogledajte u našem prilogu.
Vila nema vodu, struju, kanalizaciju, grejanje, a krov je do prošle godine prokišnjavao pa su pojedini predmeti koje je Muzej Vojvodine držao u tom prostoru po hitnom postupku iseljeni.
Plemić Nikola Bezeredi napravio je dvorac u Čelarevu 1834. godine, a otkupio ga je 1882. godine veleposednik Lazar Dunđerski. To je jedino zdanje na ovim prostorima u potpunosti urađeno u klasicističkom stilu. Rado viđeni gosti bili su slikari, pesnici, naučnici, pa i sam kralj Aleksandar Karađorđević. Nakon Drugog svetskog rata u zdanju je privremeno živeo i Josip Broz Tito.
Oko samog zdanja koje je inače proglašeno za kulturni spomenik od izuzetnog značaja su se sakupljali lokalni delikventi, pa je fasada bila išarana grafitima, a lopovi su odneli brave, oluke, lustere...
Renoviranje palate je počelo 2002. i ako pitate kada će biti završeno, pa da konačno možemo da zavirimo u njegovu unutrašnjost, reći će vam da će se to desiti 2006. To je bio rok predviđen za završetak radova. No, kako se kod nas rokovi uvek ispunjavaju pre roka, izgleda da je problem u našem brojanju godina...
Ono što je Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Petrovaradina uspeo da privede kraju za više od decenije je sanacija krova i renoviranje fasade, pa je sada spolja gladac, a iznutra i dalje – jadac.
Nama ostaje samo da zamislimo kakve bi nam priče unutrašnjost dvorca ispričala kada bi bila otvorena za javnost, kao I koliko bi se para zaradilo od poseta turista, ako je već novac problem o izgovor za sve.