Novinar britanskog "Mirora" posetio je Srbiju i nakon toga zabeležio svoje utiske. Pročitajte kako je on doživeo našu zemlju.
Negde u daljini, nazirao se manastir "Pustinja" sa svojom kupolom iz 17. veka.
Ovaj manastir, sakriven od očiju mnogih koji voze planinama Zapadne Srbije, a do koga put jedva da je označen, najbliže je pojmu "svetilište" što sam do sada video.
Sagrađena 1622. godine na ruševinama manastira iz 11. veka, kapela je oslikana freskama inspirisanim Vizantijom, tipičnim za mnoge lepote i kulturna dobra Srbije, sakrivena od zapadnih turista.
Narod, izmučen čestim ratovima u prošlosti, iznova je podizao građevine i prilagođavao se.
Međutim, nakon raspada bivše Jugoslavije, ekonomskih problema i izdvojenosti iz Evropske Unije, mnoge prirodne lepote ostale su zanemarene.
Vozač grupe, penzionisani vojni pilot, odveo nas je iz Beograda na reku Drinu, a zatim i u Bajinu Baštu, gde se svake godine organizuje regata. Ovo mesto takođe je poznato po ribarskoj kućici, napravljenoj na steni, usred reke. Kao turistička atrakcija, "Kamena kuća" bi trebalo da bude nešto na šta su ljudi ovog kraja ponosni. Ipak, čini se da je uzimaju "zdravo za gotovo" i da više privlači pažnju stranaca.
Kroz zelenilo i pašnjake prošarane seoskim kućama, vozili smo se prema Nacionalnom parku "Tara". Usput, želeli smo da odemo u neki restoran i probamo tradicionalnu srpsku hranu. Jeli smo grilovanu ribu, meso, ćevape, krompir i sve nam se veoma dopalo. Srbi su jako gostoljubivi i gde god da smo otišli, hrane je bilo u izobilju.
Jedna od destinacija koju smo posetili bila je i planina Zlatibor, gde smo probali rakiju i jeli hranu karakterističnu za ovaj deo Srbije. Ujutru smo želeli da se provozamo Šarganskom osmicom, kako bismo iz voza mogli da gledamo prirodne lepote. Stigli smo do Drvengrada gde je sve u starinskom stilu, specifičnom za ovu oblast.
Posle obilaska prirodnih lepota odlučili smo da posetimo Beograd, o čijem se bogatom noćnom životu toliko priča.
Prestonica Srbije, u kojoj živi više od million stanovnika podeljena je na stari i novi deo, a u njoj se mogu videti mnogobrojni muzeji, parkovi, crkve...
Ukoliko ste ljubitelji panorama, onda postoji nekoliko mesta u Beogradu koja morate da posetite. Jedno od tih mesta je Kalemegdanska tvrđava, odakle se može videti ceo grad, kao i ušće Save u Dunav.
Posetili smo i Skadarliju, jedan od najstarijih delova grada, poznat po starim kafanama i restoranima gde su se okupljali pisci, slikari, muzičari i mnogi boemi ovoga grada. Tu smo imali prilike da naučimo i vidimo stil igranja specifičan za ovaj deo Balkana. Savršeno u svojoj jednostavnosti, igranje se sastoji u tome da "nišanite" prstom iznad glave, dok izgledate pomalo zamišljeno ili emotivno. Ovakvo igranje naročito je uočljivo na mestima gde se sluša turbo-folk muzika.
Već sam ranije bio u Beogradu i uvek sam zadivljen time koliko ljudi ovde pažnje posvećuju garderobi, uprkos tome što je prosečna plata oko 330 dolara.
Pored srdačnosti ljudi, postoji mnogo lepih stvari u Srbiji koje možete da doživite i vidite, uključujući mesta gde možete dobro da jedete i zabavite se, zaključuje Njumen.