Azerbejdžanka na privremenom radu u Srbiji izdala je monografiju "Baku". Ukoliko planirate da posetite ovu zemlju, iz nje možete mnogo toga da saznate.
Nargiz Mamadova, članica Azerbejdžanskog kulturnog centra u Beogradu već dve godine živi u Srbiji, koju je toliko zavolela da je ona postala njena druga otadžbina. Zatim je, govoreći o svojoj zemlji, navela da je Azerbejdžan država bogate tradicije, a da Baku, u kome je ona rođena, u srcu svakog Azerbejdžanca zauzima posebno mesto. Zato je na ovaj način želela da svoj rodni grad predstavi srpskoj publici, i prikaže njegove znamenitosti, i one iz prošlosti, i one moderne.
Mamadova se takođe zahvalila Kulturnom centru Azerbejdžana i ambasadi te zemlje zbog pomoći pri radu na knjizi, koja je njeno drugo delo za vreme boravka u Srbiji. Prošle godine je izdata knjiga "Moja omiljena jela" Bahrama Bagirzadea o azerbejdžanskoj kuhinji, koju je Nargiz prevela na srpski. Nargiz je obećala da će prirediti sličnu monografiju o Beogradu, koja će biti prestavljena u Bakuu.
Na promociji je o svojim utiscima o Azerbejdžanu i Bakuu govorila i književnica Milica Jeftimijević Lilić, autorka pesme "Baku, opet doći ću", koju je pročitala prisutnima. Ona je navela da ju je na pisanje ove pesme inspirisala poema Sergeja Jesenjina, koju je on ispevao na rastanku sa ovim gradom.
Podsetite se MONDO putopisa iz Azerbejdžana.
U predgovoru monografije "Baku" je stoji:
Azerbejdžan je zemlja bogate istorije, kulture, tradicija i običaja, zemlja u kojoj se susreću Istok i Zapad, zemlja u kojoj zajedno žive i postoje različite civilizacije i kulture.
Azerbejdžan nazivaju “zemlja vatre”, a njegov glavni grad Baku – grad vetrova. Baku je drevni, a u isto vreme večno mlad grad, koji, kao i sam Azerbejdžan, ima zadivljujući geografski položaj.
Ako obrisi Azerbejdžana na geografskoj karti podsećaju na pticu koja leti prema moru, tada je njen “kljun” Apšeronsko poluostrvo, na čijem se jugozapadnom priobalju nalazi Baku.
To je jedan od malobrojnih centara avangarde u svetu. Baku je grad kolorita, o čemu svedoči njegova arhitektura. Tu arhitekturu su stvarali neimari iz najrazličitijih zemalja. Tako je u svom neponovljivom stilu, Baku u sebi sintetizovao i gotiku i barok, “maorski “ stil i uzvišenu jednostavnost Apšeronske škole neimarstva i tako je rođena Bakinska “eklektika”. Jednom davno, izašao je on izvan gradskih zidina, smestivši svoj amfiteatar duž čitavog zaliva Kaspijskog mora. I baš taj zaliv je postao podsetnica Bakua.
Drevna istorija Bakua – to su njegovi istorijski i arhitektonski spomenici kao što su Devojački toranj, Dvorac Širvanšaha ili Ičerišeher, koji se nalaze u Spisku svetskog nasleđa UNESKO-a i predstavljaju baštinu svetskog značaja.
Azerbejdžanska Republika je za poslednjih 25 godina, od dana obnove svoje državne nezavisnosti, postigla velike uspehe u svim oblastima socijalno-ekonomskog života. Danas se u Bakuu i drugim regionima Azerbejdžana provodi masovno uređivanje i obavljaju graditeljski radovi, realizuju zamašni infrastrukturni projekti. I zato nije nimalo čudno što su poslednjih godina izgrađeni i pojavljuju se novi simboli Bakua – Trg Državne Zastave, Centar Hejdara Alijeva, Vatreni tornjevi, Beli grad, Muzej ćilima, novi primorski park na obali Kaspijskog mora. Novi arhitektonski izgled Bakua je postao svojevrsna poslanica u budućnost i mesto održavanja reprezentativnih događaja svetskog značaja.
U životu svakog Azerbejdžanca Baku zauzima posebno mesto, jer ih taj grad jača, daje im krila, rađa u njima osećanje svetlosti i praznika u duši. Ova knjiga fotografija će omogućiti čitaocu da upozna arhitektonsko-umetnički izgled grada u raznim vremenima, da shvati živo upečatljenje koje su osetili svi oni koji su makar jednom posetili Baku.