U najvećem banjskom lečilištu u Srbiji, u Vrnjačkoj Banji, postoji sedam izvora mineralne vode koji su otkriveni i korišćeni još u antičkom periodu. Tu su na lečenje i oporavak dolazili rimski legionari, a staklenu piramidu na izvoru su, po predanju, otkrili vojnici cara Konstantina kojima je voda "preko noći" izvidala rane.
U najvećem banjskom lečilištu u Srbiji, u Vrnjačkoj Banji, postoji sedam izvora mineralne vode koji su otkriveni i korišćeni još u antičkom periodu. Od drugog do četvrtog veka Rimljani su izgradili svoje lečilište Aquae Orcinae. O tome svedoče arehološki nalazi u užem jezgru Banje - bazen za kupanje, rimski izvor tople mineralne vode Fons Romanus, kao i mnoštvo kovanog novca koji je iz kultnih motiva stavljan u lekoviti izvor.
U Vrnjačku Banju su na lečenje i oporavak dolazili rimski legionari, a staklenu piramidu na izvoru su, po predanju, otkrili vojnici cara Konstantina kojima je voda "preko noći" izvidala rane.
Zanimljiva je i legenda o bolesnom konju vrnjačkog sveštenika Jeftimija Hadži Popovića koji je shvativši da je njegov konj star i bolestan, rešio da ga prepusti sudbini. Napuštena životinja lutala je dolinom i naišla na izvor tople mineralne vode, a legenda kaže da je konj nakon tri meseca potpuno ozdravio.
Josif Pančić je vodu Vrnjačke Banje uporedio sa vodama Krenhen u Ensu, u Nemačkoj.
Šta je to što ovu vodu čini tako čudotvornom?
Na izvoru Topla voda u Vrnjačkoj Banji izvire bezbojna topla voda (36,6 Celzijusovih stepeni), slabo mineralizovana natrijum hidrokarbonatna, slabe kiselosti. Ova voda je odlično pomoćno sredstvo u lečenju hroničnog gastritisa, prilikom rehabilitiacije nakon hepatitisa, stanja koja karakterišu poremećaji u motorici i pražnjenju žučne kese, tokom rehabilitacije posle hirurških intervencija na želucu.
Voda sa izvora Snežnik je svetložute boje, bogata kalcijumom, natrijumom i magnezijumom. Blago je mineralizovana, slabo kiselog pH, a temperatura vode je oko 16 stepeni. Preporučuje se petnaestodnevno konzumiranje vode kao dodatno terapijsko sredstvo u lečenju hroničnih gastrointerstinalnih i metaboličkih oboljenja.
Na izvoru Slatina voda je žuta, mutna, natrijum hidrokarbonantna, slabo mineralizovana, slabo kiselog pH, ugljenokisela, srednje koncentracije, hladan (14 stepeni). Ova voda se koristi u kombinaciji sa drugim mineralnim vodama, a preporučuje se anemičnim osobama sa slabijim apetitom.
Voda sa izvora Jezero je svetložute boje, natrijum hidrokarbonantna, slabo mineralizovana, slabo kiselog pH, slabo kisela hipoterma (25,5 Celzijusovih stepeni). Ova voda se koristi kao pomoćno terapijsko sredstvo u izlečenju gastrointestivnih oboljenja, bolesti bilijarnog trakta,urinarnih oboljenja, anemije, konjuktivitisa i dijabetesa.
Na Belom izvoru voda je žuta, bogata kalcijumom, natrijumom, slabo je mineralizovana i slabo kiselog pH, a temperatura vode je 29,5 stepeni. Sličnog sastava je i voda na izvoru Borjak, s tim što je mutnija i hladnija (16 Celzijusovih stepeni).
I ove vode se koriste kao pomoćna terapijska sredstva u lečenju različitih oboljenja gastrointestinalnog trakta, hepatobilijarnog trakta i gušterače, bolesti metabolizma, bolesti bubrega i mokraćnih puteva, kardiovaskularnih, reumatoloških i ginekoloških oboljenja, kao i prilikom rehabilitacije u posttraumatskim i postoperativnim stanjima.
Konzumiranje banjske vode prija i zdravim osobama, jer se uspostavlja ravnoteža minerala u oganizmu.
Naročito je prijatno kupanje u toploj mineralnoj vodi koje poboljšava cirkulaciju, vraća elastičnost kože i osvežava.
Međutim, mineralne vode se konzumiraju isključivo uz konsultaciju lekara, bez obzira na to da li je reč o lečenju ili prevenciji.
(MONDO)