Osobe koje na Internetu svakodnevno provedu četiri sata, što je 28 sati nedeljno, duboko su zagazile u zavisnost, tvrde stručnjaci. Na problem ukazuje sve više i više vremena provedenog na Internetu da bi se zadovoljile potrebe za čije je podmirivanje ranije trebalo znatno manje vremena.
U začetku ekspanzije Interneta kao medija dostupnog širokoj populaciji, kakvi su ranije bili radio, televizija i novine, 1995. godine prvi put se javlja oblik zavisnosti nazvan Internet Addiction Disorder (IAD), koji se kod nas prevodi kao "zavisnost od Interneta".
Problem sa zavisnošću od Interneta je, između ostalog, taj što za nju ljudi obično čuju kada problem već uveliko postoji, a često ni tada, i zato korisnike treba upozoriti na potencijalnu opasnost koja im preti.
Najbolje rešenje bi bilo da to učini provajder prilikom otvaranja naloga, ali s obzirom da provajderi žive od korisnika, odnosno vremena koje oni provedu na Internetu, nije realno očekivati da će kompanije preduzeti neke značajne korake u tom smeru.
Razvoj zavisnosti od Interneta u Srbiji može se definisati kao posledica svetske i lokalne elektronske revolucije.
Prvi oblici elektronske zavisnosti javljaju se još '50. godina, kada su naši roditelji svakodnevno jurili u igraonice da bi odigrali koju partiju flipera.
Osamdesetih je krenula era video igara koja je na našim prostorima trajala do polovine '90, kada je počeo masovni prelazak na računare i konzole.
Korak dalje je vreme videa, kada se jurilo u video klubove po najnovije filmove i pred televizotom provodili sati i sati, sledeće mesto su zauzeli kockarski "poker" aparati, a potom je na velika vrata ušlo njegovo veličanstvo PC.
Prema jednoj naučnoj definiciji, zavisnost od Interneta je klinički poremećaj sa snažnim negativnim posledicama na socijalno, radno, porodično, finansijsko i ekonomsko funkcionisanje ličnosti.
Realno gledano, čovek koji na Internetu svakodnevno provede četiri sata, što je 28 sati nedeljno, duboko je zagazio u zavisnost.
Simptomi koji ukazuju da je osoba postala zavisna od Interneta su brojni, ali se uglavnom grade i nadovezuju na osnovne simptome među kojima je povećanje praga tolerancije koje podrazumeva da je vremenom potrebno provoditi sve više i više vremena na Internetu da bi se zadovoljile potrebe za čije je podmirivanje ranije bilo potrebno znatno manje vremena.
Doktor Kimberli Jang, psiholog Pitsburškog univerziteta, autor nekoliko stručnih knjiga iz oblasti zavisnosti od Interneta baziranih na psihološko-naučnoj osnovi, predlaže način na koji zavisnik može da pomogne sam sebi.
Ona smatra da zavisnik pre svega mora sam da prepozna prekomerno korišćenje Interneta i prizna samom sebi da ima problem, pri čemu je važno da li je ranije imao neki oblik uslovljenosti, odnosno neki mentalni poremećaj.
Kada zavisnik spozna svoj problem, Jangova preporučuje postepeno smanjivanje upotrebe Interneta dok se ne dođe do prihvatljive količine vremena provedenog na njemu sve dok se ne dođe do razumne granice koja ne uslovljava korisnika da zapostavlja ostale socijalne aktivnosti.
U zapadnim zemljama postoji veliki broj radnih grupa u kojima zavisnici u prihvatnim centrima razmenjuju iskustva, pričaju o svojim vizijama Interneta, zajedno savladavaju apstinentske krize i udruženi dolaze do manje ili više uspešnog grupnog izlečenja.
Međutim, prilike kod nas i na Zapadu su bitno drugačije, prvenstveno zbog znatnih razlika u mentalitetu i zato u našoj sredini takav oblik lečenja ne bi imao primetnog efekta, jer su Srbi narod specifičnog mentaliteta i uglavnom ne traže pomoć ni kada im je neophodna.
Ipak, kažu stručnjaci, zavisnici od Interneta su u opasnosti da razviju veliki broj mentalnih poremećaja kao što je depresija.
Ljudi koji ne mogu da zamisle dan bez online igara, dopisivanja, pornografije i slično, boluju od kliničkog poremećaja, smatra psihijatar Džerald Blok.
Prema njegovom mišljenju, ljudi su postali zavisnici od Interneta zato što jedino pomoću njega mogu da iskuse neke emocije koje nemaju u stvarnom životu, iako takav stil života oduzima mnogo vremena i često dovodi do kompulsivno-opsesivnih neuroza.
Blok naglašava da je zavisnost od Interneta već prepoznata kao bolest ali da, nažalost, još uvek ne postoji specijalističko lečenje koje bi se bavilo samo tom vrstom poremećaja.
"Zavisnost od Interneta se ne može lečiti uobičajenim metodama koje se primenjuju na druge vrste zavisnosti, jer Internet zavisnike pokreću drugačiji mehanizmi kojima tek treba stati na put" kaže Blok.
U anglosaksonskim zemljama se o problemu "zavisnosti" počelo da govori pre oko pet godina, kada su istraživanja ukazala da se najčešće javlja kod sredovečnih domaćica.
Britanski naučnici pak tvrde da zavisnost od Interneta nema sličnosti sa poremećajima koji se javljaju kada su u pitanju narkomanija ili alkoholizam i dodaju da kod odvikavanja od Interneta ne postoji apstinencijska kriza, već samo određena nelagoda ako se ne može ponoviti uobičajeno ponašanje prilikom njegovog korišćenja.
U izvesnoj meri zavisnost od Interneta, kako kažu oni, liči na zavisnost od seksa ili patološkog kockanja, a najčešće posledice prevelikog korišćenja Interneta su glavobolja ili uznemirenost zbog izloženosti zračenju monitora (elektro smog).
Nije poznato da su u Srbiji sprovođena istraživanja o zavisnosti od Interneta, ali zato postoje lokacije na webu na kojima se u manjoj meri pominje ovaj oblik zavisnosti, iako je to nedovoljno u odnosu na njen realan uticaj na psihološko stanje pojedinca zavisnika.
Prekomerno korišćenje Interneta može dovesti do otuđenja i izbegavanja suočavanja sa realnošću, zbog čega stručnjaci preporučuju da se nađe vreme za odmor i od "virtuelne stvarnosti".
(Tanjug/Foto: BigFoto)
Problem sa zavisnošću od Interneta je, između ostalog, taj što za nju ljudi obično čuju kada problem već uveliko postoji, a često ni tada, i zato korisnike treba upozoriti na potencijalnu opasnost koja im preti.
Najbolje rešenje bi bilo da to učini provajder prilikom otvaranja naloga, ali s obzirom da provajderi žive od korisnika, odnosno vremena koje oni provedu na Internetu, nije realno očekivati da će kompanije preduzeti neke značajne korake u tom smeru.
Razvoj zavisnosti od Interneta u Srbiji može se definisati kao posledica svetske i lokalne elektronske revolucije.
Prvi oblici elektronske zavisnosti javljaju se još '50. godina, kada su naši roditelji svakodnevno jurili u igraonice da bi odigrali koju partiju flipera.
Osamdesetih je krenula era video igara koja je na našim prostorima trajala do polovine '90, kada je počeo masovni prelazak na računare i konzole.
Korak dalje je vreme videa, kada se jurilo u video klubove po najnovije filmove i pred televizotom provodili sati i sati, sledeće mesto su zauzeli kockarski "poker" aparati, a potom je na velika vrata ušlo njegovo veličanstvo PC.
Prema jednoj naučnoj definiciji, zavisnost od Interneta je klinički poremećaj sa snažnim negativnim posledicama na socijalno, radno, porodično, finansijsko i ekonomsko funkcionisanje ličnosti.
Realno gledano, čovek koji na Internetu svakodnevno provede četiri sata, što je 28 sati nedeljno, duboko je zagazio u zavisnost.
Simptomi koji ukazuju da je osoba postala zavisna od Interneta su brojni, ali se uglavnom grade i nadovezuju na osnovne simptome među kojima je povećanje praga tolerancije koje podrazumeva da je vremenom potrebno provoditi sve više i više vremena na Internetu da bi se zadovoljile potrebe za čije je podmirivanje ranije bilo potrebno znatno manje vremena.
Doktor Kimberli Jang, psiholog Pitsburškog univerziteta, autor nekoliko stručnih knjiga iz oblasti zavisnosti od Interneta baziranih na psihološko-naučnoj osnovi, predlaže način na koji zavisnik može da pomogne sam sebi.
Ona smatra da zavisnik pre svega mora sam da prepozna prekomerno korišćenje Interneta i prizna samom sebi da ima problem, pri čemu je važno da li je ranije imao neki oblik uslovljenosti, odnosno neki mentalni poremećaj.
Kada zavisnik spozna svoj problem, Jangova preporučuje postepeno smanjivanje upotrebe Interneta dok se ne dođe do prihvatljive količine vremena provedenog na njemu sve dok se ne dođe do razumne granice koja ne uslovljava korisnika da zapostavlja ostale socijalne aktivnosti.
U zapadnim zemljama postoji veliki broj radnih grupa u kojima zavisnici u prihvatnim centrima razmenjuju iskustva, pričaju o svojim vizijama Interneta, zajedno savladavaju apstinentske krize i udruženi dolaze do manje ili više uspešnog grupnog izlečenja.
Međutim, prilike kod nas i na Zapadu su bitno drugačije, prvenstveno zbog znatnih razlika u mentalitetu i zato u našoj sredini takav oblik lečenja ne bi imao primetnog efekta, jer su Srbi narod specifičnog mentaliteta i uglavnom ne traže pomoć ni kada im je neophodna.
Ipak, kažu stručnjaci, zavisnici od Interneta su u opasnosti da razviju veliki broj mentalnih poremećaja kao što je depresija.
Ljudi koji ne mogu da zamisle dan bez online igara, dopisivanja, pornografije i slično, boluju od kliničkog poremećaja, smatra psihijatar Džerald Blok.
Prema njegovom mišljenju, ljudi su postali zavisnici od Interneta zato što jedino pomoću njega mogu da iskuse neke emocije koje nemaju u stvarnom životu, iako takav stil života oduzima mnogo vremena i često dovodi do kompulsivno-opsesivnih neuroza.
Blok naglašava da je zavisnost od Interneta već prepoznata kao bolest ali da, nažalost, još uvek ne postoji specijalističko lečenje koje bi se bavilo samo tom vrstom poremećaja.
"Zavisnost od Interneta se ne može lečiti uobičajenim metodama koje se primenjuju na druge vrste zavisnosti, jer Internet zavisnike pokreću drugačiji mehanizmi kojima tek treba stati na put" kaže Blok.
U anglosaksonskim zemljama se o problemu "zavisnosti" počelo da govori pre oko pet godina, kada su istraživanja ukazala da se najčešće javlja kod sredovečnih domaćica.
Britanski naučnici pak tvrde da zavisnost od Interneta nema sličnosti sa poremećajima koji se javljaju kada su u pitanju narkomanija ili alkoholizam i dodaju da kod odvikavanja od Interneta ne postoji apstinencijska kriza, već samo određena nelagoda ako se ne može ponoviti uobičajeno ponašanje prilikom njegovog korišćenja.
U izvesnoj meri zavisnost od Interneta, kako kažu oni, liči na zavisnost od seksa ili patološkog kockanja, a najčešće posledice prevelikog korišćenja Interneta su glavobolja ili uznemirenost zbog izloženosti zračenju monitora (elektro smog).
Nije poznato da su u Srbiji sprovođena istraživanja o zavisnosti od Interneta, ali zato postoje lokacije na webu na kojima se u manjoj meri pominje ovaj oblik zavisnosti, iako je to nedovoljno u odnosu na njen realan uticaj na psihološko stanje pojedinca zavisnika.
Prekomerno korišćenje Interneta može dovesti do otuđenja i izbegavanja suočavanja sa realnošću, zbog čega stručnjaci preporučuju da se nađe vreme za odmor i od "virtuelne stvarnosti".
(Tanjug/Foto: BigFoto)