Od milošte nazvan "hemikalijom zagrljaja i maženja", ali i "ljubavnom drogom", ustanovljeno je da hormon oksitocin (oxytocin) ublažava stres, predstavlja oružje u borbi protiv depresije i gaji poverenje u ljude.

Istraživanja na vukovima, miševima i pacovima su ukazala, takođe, na ulogu oksitocina u učvršćivanju veza između različitih polova i društvenog pamćenja i sećanja. Zbog toga su se japanski biolozi Miho Nagasava i Takefumi Kikusui, profesori na Azuba Univerzitetu, zapitali da li društveni kontakt između dve različite biološke vrste takođe može u njima da poveća nivo oksitocina.

"Miho i ja smo veliki ljubitelji pasa i osećamo da se nešto u našem organizmu menja kad nas netremice nežno posmatraju naši psi", izjavio je Kikusui časopisu "Nju sajentist".

Eksperiment

Dvojica naučnika angažovali su 55 vlasnika i njihovih ljubimaca za svojevrsnu laboratorijsku "igru". Vlasnici su na analizu dali svoj urin, a zatim su se 30 minuta igrali sa svojim psima. Zatim je sledila nova analiza urina. Neki su sedeli u sobi sa svojim psima ali su zamoljeni da po svaku cenu izbegavaju poglede svojih ljubimaca.

Zatim su saradnici profesora Kikusujia napravili video snimak ove "sesije" i merili koliko dugo je pas fiksirao svog vlasnika. Na osnovu analize, istraživači su razdvojili parove kojima je dozvoljeno da se igraju u dve grupe: na "dugo fiksirajuće", kojima su, u toku ogleda, oči držane povezane prosečno oko 2.5 minuta, i "kratko fiksirajuće" kojima je dozvoljeno da uspostave kontakt očima kraće od 45 sekundi.

Ustanovili su da je ovakvo grupisanje donelo promene u nivou oksitocina kod vlasnika. Kod učesnika kojima je bilo dozvoljeno da uspostave duži kontakt očima sa svojim ljubimcima, nivo oksitocina u toku ogleda povećan je u proseku za više od 20 odsto. Međutim, kod vlasnika u drugoj kontrolnoj grupi, koji su izbegavali da se susretnu sa pogledima svojih ljubimaca, nivo oksitocina je osetno opao.

Pripitomljeni vukovi i psi milioneri

Kikusui je uveren da je kontakt pogledom značajan u jačanju veze između vlasnika i psa. "Dugo fiksirajući" vlasnici ocenili su svoj odnos sa psom kao "izuzetno zadovoljavajućim" za razliku od "kratko fiksirajućih" vlasnika. Pa čak i kad su zamoljeni da izbegnu kontakt pogledom sa psom u toku kontrolne sesije, kod ovih vlasnika zabeležen je blag porast oksitocina.

Prisustvom "hemikalije maženja" može se objasniti zašto igranje sa psom može poboljšati raspoloženje i čak ublažiti simpotme anksioznoisti i depresije, tvrdi Kikusui.

Dvojica naučnika izneli su pretpostavku da je oksitocin mogao odigrati ključnu ulogu u pripitomljavanju vukova i njihovo pretvaranje u domaće pse pre oko 15.000 godina.

"Možda su u toku procesa evolucije, ljudi i psi počeli da dele iste društvene uloge - kao što su kontakt pogledom i gestiukulacija. Upravo zbog toga psi se lako i brzo prilagođavaju ljudskom dsruštvu", uveren je Kikusui.

Jedno ranije istraživanje pokazalo je da osobe kojima je pojačano dejstvo oksitocina gledaju pravo u oči ličnostima na forografijama - mnogo duže i češće nego osobe kojima je dat placebo.

Ipak, Klajv Vini, profesor psihologije na Univerzitetu Florida u Gejnsevilu, dosta je skeptičan kad je reč o tvrdnji da je oslobođeni oksitocin igrao znajnu ulogu u pripitomljavanju pasa.

"Genetski dokazi pokazuju da su se vukovi pretvorili u pse hiljadama godina pre nego što je zamislivo da je čovek u tom preobraćanju imao bilo kakvu ulogu", uveren je profesor Vini.

Bilo kako bilo, Vini ne poriče mogućnost da se oksitocinom može objasniti zašto su neki ljudi privrženiji psima-ljubimcima nego porodici.

"Zato se i moglo dogoditi da su neke ekstravagantne ostarele dame svoja imanja i sav novac ostavljale kućnim ljubimcima umesto unucima" - upozorio je on u ustručnoj analizi pod naslovom "Hormoni i ponašanje".

(FoNet)