Čitanje dobre knjige ili gledanje "teškog" filma zaista vas čini pametnijim, objavio je žurnal "Nauka psihologije".
Čitanje dobre knjige ili gledanje "teškog" filma zaista vas čini pametnijim, objavio je žurnal "Nauka psihologije".
Psiholozi sa Univerziteta u Santa Barbari utvrdili su da izloženost nadrealizmu povećava funkcionalnost kognitivnih mehanizama koji kontolišu sposobnost učenja.
"Kada se mozak izloži nadrealnom značenju, nečemu što u osnovi nema smisla, odmah će potražiti alternativnu strukturu kako bi ponovo uspostavio red", rekao je koautor studije Travis Prolks.
Prolks i profesor psihologije na Univerzitetu Britanske Kolumbije Stiven Dž. Hejn sproveli su studiju, i učesnicima dali da čitaju "Seoskog lekara" Franca Kafke, koji sadrži besmislene ili uznemirujuće nizove događaja.
Jednoj grupi data je verzija knjige koja obuhvata takve sledove, dok je druga grupa čitala izmenjenu verziju u kojoj zaplet i književni elementi imaju smisla.
Obe grupe zatim su rešavale gramatičke zadatke, u kojima je trebalo da pronađu skrivene strukture i logiku u naizgled nasumičnim nizovima slova.
"Učesnici koji su čitali komplikovaniju verziju pronašli su više struktura, jer su njihovi mozgovi bili stimulisani da traže alternativnu logiku", rekao je Prolks.
On je dodao da su učesnici bili brži i precizniji od onih koji su čitali smislenu verziju priče.
Prolks je sličan eksperiment sproveo i sa filmom "Plavi somot" Dejvida Linča, i dobio iste rezultate.
(MONDO, foto Guliver/Getty images)
Psiholozi sa Univerziteta u Santa Barbari utvrdili su da izloženost nadrealizmu povećava funkcionalnost kognitivnih mehanizama koji kontolišu sposobnost učenja.
"Kada se mozak izloži nadrealnom značenju, nečemu što u osnovi nema smisla, odmah će potražiti alternativnu strukturu kako bi ponovo uspostavio red", rekao je koautor studije Travis Prolks.
Prolks i profesor psihologije na Univerzitetu Britanske Kolumbije Stiven Dž. Hejn sproveli su studiju, i učesnicima dali da čitaju "Seoskog lekara" Franca Kafke, koji sadrži besmislene ili uznemirujuće nizove događaja.
Jednoj grupi data je verzija knjige koja obuhvata takve sledove, dok je druga grupa čitala izmenjenu verziju u kojoj zaplet i književni elementi imaju smisla.
Obe grupe zatim su rešavale gramatičke zadatke, u kojima je trebalo da pronađu skrivene strukture i logiku u naizgled nasumičnim nizovima slova.
"Učesnici koji su čitali komplikovaniju verziju pronašli su više struktura, jer su njihovi mozgovi bili stimulisani da traže alternativnu logiku", rekao je Prolks.
On je dodao da su učesnici bili brži i precizniji od onih koji su čitali smislenu verziju priče.
Prolks je sličan eksperiment sproveo i sa filmom "Plavi somot" Dejvida Linča, i dobio iste rezultate.
(MONDO, foto Guliver/Getty images)