U Srbiji su 1914. i 1972. godine zabeležene dve velike epidemije. Epidemija pegavog tifusa na početku Prvog svetskog rata i epidemija velikih boginja - variole vere.
Dve velike epidemije zabeležene su u Srbiji u 20. veku, prenosi Radio televizija Srbije. Na početku Prvog svetskog rata, između 500.000 i 600.000 ljudi obolelo je od pegavog tifusa. Broj žrtava procenjen je na oko 135.000. U proleće 1972. godine u tadašnjoj Jugoslaviji zabeležena je poslednja epidemija u Evropi. Od velikih boginja umrlo je 35 osoba, dok je ukupno obolelo 175.
Opaka bolest - pegavi tifus zahvatila je još u oktobru 1914. godine valjevski kraj da bi do decembra dobila epidemijske odlike.
Bolest je zahvatila Kolubaru, Podrinje, Posavinu, Jadar, Rađevinu, a zatim i celu Srbiju. Obolelo je ukupno 500.000 do 600.000 stanovnika, dok se broj umrlih procenjuje na oko 135.000, od čega su 30.000 bili vojnici.
Bez obzira na to što u vojnoj istoriji nema primera da je jedna vojska ušla u rat sa tako malim brojem lekara kao srpska, svega 450 na oko 4,5 miliona stanovnika, srpski sanitet je uz pomoć stranih lekarskih misija, uspeo da savlada pegavac do kraja maja 1915. na ovim prostorima, a do avgusta potpuno na području Srbije.
Danas su sinonimi pegavac i "vašljivi tifus". Srbija je od 1914. godine do 1915. godine. bila "zemlja trbušnog tifusa, povratnog i tajanstvenog i žestokog pegavog tifusa".
Do danas se održalo mišljenje za tadašnje lekare da "nisu znali teoriju i praksu epidemiologije pegavca", da je ne poznavanje rezultata Nikolovih ogleda "narod platio sa nekoliko stotina hiljada glava".
Saznanje činjenice da pegavac prenose vaške sa zaraženog na nezaraženog nije bila dovoljna garancija uspeha u daljem angažovanju na pronalaženju efikasnog taktičkog sredstva za masovno uništavanje vašaka.
Druga epidemija koja je proglašena u XX veku je epidemija velikih boginja. Od variole vere, u proleće 1972. godine, u tadašnjoj Jugoslaviji,u poslednjoj epidemiji u Evropi, obolelo je zvanično 175 i umrlo 35 ljudi. Opaka bolest - pegavi tifus zahvatila je još u oktobru 1914. godine valjevski kraj da bi do decembra dobila epidemijske odlike.
Bolest je zahvatila Kolubaru, Podrinje, Posavinu, Jadar, Rađevinu, a zatim i celu Srbiju. Obolelo je ukupno 500.000 do 600.000 stanovnika, dok se broj umrlih procenjuje na oko 135.000, od čega su 30.000 bili vojnici.
Bez obzira na to što u vojnoj istoriji nema primera da je jedna vojska ušla u rat sa tako malim brojem lekara kao srpska, svega 450 na oko 4,5 miliona stanovnika, srpski sanitet je uz pomoć stranih lekarskih misija, uspeo da savlada pegavac do kraja maja 1915. na ovim prostorima, a do avgusta potpuno na području Srbije.
Danas su sinonimi pegavac i "vašljivi tifus". Srbija je od 1914. godine do 1915. godine. bila "zemlja trbušnog tifusa, povratnog i tajanstvenog i žestokog pegavog tifusa".
Do danas se održalo mišljenje za tadašnje lekare da "nisu znali teoriju i praksu epidemiologije pegavca", da je ne poznavanje rezultata Nikolovih ogleda "narod platio sa nekoliko stotina hiljada glava".
Saznanje činjenice da pegavac prenose vaške sa zaraženog na nezaraženog nije bila dovoljna garancija uspeha u daljem angažovanju na pronalaženju efikasnog taktičkog sredstva za masovno uništavanje vašaka.
Variola vera
U Institutu za imunologiju i virusologiju "Torlak" epidemija je potvrđena 15. marta.
Već sutradan "Glas Amerike" objavio je vest, da će Titova Jugoslavija čitavu narednu nedelju, sve do 22. marta, biti pod embargom.
Tada počinju strah, panika i redovi za vakcinu među stanovništvom Srbije. Od 22 miliona Jugoslovena, vakcinisano je 18 miliona.
Epidemija je zvanično trajala do 30. aprila, kada je "dekretom" proglašeno odjavljivanje da bi se spasila turistička sezona.
Manjih talasa oboljevanja bilo je do sredine maja. Upravo zbog kasnijeg prijavljivanja i ranijeg odjavljivanja epidemije, sumnja se da je obolelih bilo više nego što je zvanično, blizu 200 ljudi.
Pored zvanične verzije da je zarazu uneo Ibrahim Hoti, koji nije bolovao, i nije imao ožiljke po telu, postoji opcija da je ta epidemija variole zapravo bila biološki rat. U filmu Gorana Markovića "Variola vera" Hoti je prikazan kao "donosilac virusa". Evo kako se zarazio
Reč epidemija je nastala od grčkih reči epi-preko i demos-narod. Epidemijske bolesti su između ostalog kolera, grip, tifus i kuga. Epidemije koje prelaze državne ili čak kontinentalne granice nazivaju se pandemije.
U poslednjih 100 godina virus novog gripa je četvrta pandemija. Pandemija španske groznice 1918. godine počela je blago i vratila se za šest meseci slučajevima sa težom kliničkom slikom i smrtnim ishodima. Umrlo je oko 50 miliona ljudi širom sveta.
Pandemija azijskog gripa H1N2 1957. godine počela je blago i vratila se u težoj formi, ali značajno blažoj od one viđene 1918. godine. Azijski grip je ubio oko milion ljudi.
Planetom se 1968. godine proširio hongkonški grip. Pandemija je bila relativno blaga, sa sporadičnim javljanjima oboljevanja pre prvog talasa i ostala je blaga i u drugom talasu, izuzev u nekim zemljama, prenosi RTS.
(MONDO/Na slikama: Tifus odnosi živote i lekari na Kosovu u vreme epidemije variole vere, Foto: RTS)