Nakon preživljenog događaja koji je izazvao osećaj straha, još uvek ostaje dovoljno vremena za oporavak u smislu da ne ostane trauma, a taj period naučnici nazivaju "prozor rekonsolidacije" - vremenski ograničen period kada se stvari još mogu promeniti sa lošeg na dobro.

Naučnici se nadaju da bi njihov rad mogao da pomogne onima koji pate od poremećaja poput PTSP-a (posttraumatski stres sindrom).

Tokom istraživanja, dobrovoljci uključeni u program, prikopčani su na elektrode, a zatim je svakog puta nakon pokazivanja određene fotografije puštan elektrošok.

Kod volontera se prirodno razvio strah od ove fotografije, a dan kasnije naučnici su pokušali da izbrišu taj strah.

Posle pokazivanja iste fotografije nije sledio elektrošok, a naučnici su ustanovili da metoda deluje ali samo ako su se dobrovoljci prvo podsetili neugodne situacije koju su doživeli prethodnog dana i to ne kasnije od 6 sati nakon samog događaja.

Dobrovoljci su izbrisali strah od specifične fotografije koje su se bojali dan ranije, a naučnici su zaključili da ljudi treba da shvate da nas pri takvim situacijama plaši sećanje, a ne trenutna realnost oko nas.

Vođa istraživanja dr Elizabet Felps sa Univerziteta Njujork je rekla da vreme u kojem se sprovodi terapija straha ima značajniju ulogu nego što su naučnici mislili.

"Naša memorija reflektuje naše poslednje sećanje stresnog događaja, a ne prvobitne situacije, a rezultati istraživanja sugerišu da je prirodni pristup daleko efikasniji u rešavanju emocionalne memorije nego lečenje medikamentima", kažala je Felpsova.

Profesorka Anke Ehlers, stručnjak na području PTSP-a na londonskom Institutu za psihijatriju je kazala da pričanje o traumatskom sećanju zaista može da pomogne pacijentu.

Prema njenim rečima, to je uobičajeni element terapije i ljudi treba da shvate da ih plaši sećanje, a ne trenutna realnost.

(Tanjug, foto: Guliver/Getty Images)