Suši, japanski specijalitet od sirove ribe, popularniji je u SAD nego ikad ranije, ali je na planu zdravstvene bezbednosti jednak ruskom ruletu, tvrde aktivisti američke grupe za borbu protiv olova u ribi.

Testirajući nivo olova u tunjevini koju nudi šest suši restorana u Los Andjelesu, aktivistikinja pomenute grupe Eli Sedler je zaključila da je on toliki, da ta riba uopšte ne bi trebalo da se nadje na jelovniku ugostiteljskih objekata, izveštava Rojters.

Proverom u Laboratoriji Južne Kalifornije ustanovljeno je da suši od tunjevine iz tih restorana prosečno sadrži 0,721 česticu olova na milion, što je oko 88 odsto više od najviše dozvoljene količine tog metala u bilo kojoj vrsti sveže ili smrznute tune koju propisuje američka Uprava za hranu i lekove (FDA).
Olovo može trajno da ošteti nervni sistem fetusa, a kod odraslih može da izazove privremeni gubitak pamćenja.

Problem sa sušijem je što se smatra da je bolje da se on spravlja od starijih i većih primeraka ribe. Medjutim, poznato je da što riba duže živi i veća poraste, to više olova akumulira.
Neke studije su pokazale da gotovo da nema rizika od kontaminacije olovom ukoliko se jedu kratkovečniji morski organizmi, kao što su račići ili losos.

Vlasnik jednog od losandjeleskih suši restorana Nobi Kusuhara tvrdi da je, i uz veći sadržaj olova, ipak bezbednije jesti suši nego piletinu ili govedinu. Po njemu je dovoljna mera predostrožnosti obavestiti trudne žene kako treba da jedu sitniju ribu.

Prema kalifornijskim propisima, svi objekti koji prodaju ili služe morsku hranu moraju da okače upozorenje na živu koja se u njoj može naći. Medjutim, od šest testiranih suši restorana samo je jedan imao takvo obaveštenje.

Sedlerova podvlači da je testiranje ribe na živu lak i jevtin postupak i da bi ga u SAD trebalo rutinski obavljati radi zaštite potrošača.

(Tanjug)