Igranje tetrisa pomaže u slabljenju spontanih traumatičnih uspomena bez dejstva na sećanje o događaju kao takvom, pokazalo je britansko istraživanje.
Britanski istraživači su u popularnoj kompjuterskoj igrici tetris videli specifičan način za blokiranje spontanih traumatičnih uspomena, objavljeno je na intenet stranici "PhisOrg".
Naučnici sa Oksforda su uporedili uticaj tetrisa i enigmatske igrice Pub Quiz.
U toku eksperimenta 60 dobrovoljaca je gledalo film sa slikama različitih trauma. Nakon polučasovne pauze posle desetominutnog filma 20 učesnika je igralo tetris, 20 Pub Quiz, a njih 20 nije radilo ništa.
Ustanovljeno je da je posle igrice tetris broj spontanih sećanja na traumatične slike smanjen, a posle Pub Quiz, naprotiv povećan u poređenju sa kontrolnom grupom.
U drugom eksperimentu interval između gledanja filma i igrice je povećan na četiri časa, ali je rezultat ostao isti. U oba istraživanja su svi učesnici jednako dobro reprodukovali specifične detalje filma.
Emili Holms, koja je bila na čelu istraživačkog tima, ukazuje da dobijeni rezultati potvrđuju efikasnost tetrisa u slabljenju spontanih traumatičnih uspomena bez dejstva na sećanje o događaju kao takvom.
Efikasnost, prema rečima Holmsove, traje tokom kritičnog šestočasovnog perioda posle traumatičnog događaja na koji se fiksiraju sećanja.
Kako je precizirala Holmsova, um funkcioniše preko dva uglavnom izbalansirana kanala - senzorskog, koji podrazumjeva direktnu percepciju sveta čulima i konceptualnog koji ocenjuje značaj zapažene informacije u kontekstu.
Pretpostavlja se da traumatične slike jače deluju na prvi kanal, zbog čega tetris, koji se takođe usvaja uglavnom senzorski, konkuriše sa njima pri obradi u mozgu, a Pub Quiz, delujući na konceptualni kanal, te slike pojačava.
Dobijene rezultate istraživači nameravaju da primene u lečenju pacijenata sa posttraumatskim stresom i sličnim psihičkim problemima.
(Tanjug)
Naučnici sa Oksforda su uporedili uticaj tetrisa i enigmatske igrice Pub Quiz.
U toku eksperimenta 60 dobrovoljaca je gledalo film sa slikama različitih trauma. Nakon polučasovne pauze posle desetominutnog filma 20 učesnika je igralo tetris, 20 Pub Quiz, a njih 20 nije radilo ništa.
Ustanovljeno je da je posle igrice tetris broj spontanih sećanja na traumatične slike smanjen, a posle Pub Quiz, naprotiv povećan u poređenju sa kontrolnom grupom.
U drugom eksperimentu interval između gledanja filma i igrice je povećan na četiri časa, ali je rezultat ostao isti. U oba istraživanja su svi učesnici jednako dobro reprodukovali specifične detalje filma.
Emili Holms, koja je bila na čelu istraživačkog tima, ukazuje da dobijeni rezultati potvrđuju efikasnost tetrisa u slabljenju spontanih traumatičnih uspomena bez dejstva na sećanje o događaju kao takvom.
Efikasnost, prema rečima Holmsove, traje tokom kritičnog šestočasovnog perioda posle traumatičnog događaja na koji se fiksiraju sećanja.
Kako je precizirala Holmsova, um funkcioniše preko dva uglavnom izbalansirana kanala - senzorskog, koji podrazumjeva direktnu percepciju sveta čulima i konceptualnog koji ocenjuje značaj zapažene informacije u kontekstu.
Pretpostavlja se da traumatične slike jače deluju na prvi kanal, zbog čega tetris, koji se takođe usvaja uglavnom senzorski, konkuriše sa njima pri obradi u mozgu, a Pub Quiz, delujući na konceptualni kanal, te slike pojačava.
Dobijene rezultate istraživači nameravaju da primene u lečenju pacijenata sa posttraumatskim stresom i sličnim psihičkim problemima.
(Tanjug)