Od početka godine povećan je broj osoba koje traže pomoć za lečenje od bolesti zavisnosti od kockanja, izjavila je psihoterapeut Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti u Beogradu, Jasmina Milošinović.
Ona je istakla da je to dobro jer znači da se razvija i podiže svest kod ljudi da je problem rešiv odnosno da “počinje da se razmišlja da je reč o bolesti, a ne samo bezobrazluku, drskosti ili da neko to namerno radi i neće da prestane”.
Procedura dolaska u ustanovu je prilično jednostavna, jer osobi koja traži pomoć nije potreban uput. Svako može da se javi i da zakaže razgovor sa lekarom, a može da dođe i bez ikakve najave.
Specijalna bolnica za bolesti zavisnosti radi svakog dana po 24 sata dnevno, a osobi je potrebna samo zdravstvena knjižica.
Milošinović je istakla da na lečenje može da se javi osoba koja je u problemu, ali i član porodice ili neko ko sumnja da ima kraj sebe čoveka koji boluje od neke bolesti zavisnosti, a bitan mu je iz nekog razloga i želi da pomogne.
Lečenje zavisi od slučaja do slučaja, a podrazumeva, u najtežim slučajevima i hospitalizaciju, terapiju medikamentima i psihoterapiju.
"Kada se jave, lečenje počinje sa saradnikom u lečenju. To je uvek neko iz okruženja osobe koja je u problemu. Objasni se cela procedura, odredi se vrsta terapije, uključen je ceo tim ustanove i u zavisnosti od toga šta je potrebno raditi sa svakim pacijentom, uključuju se kolege, različite profesije”, objasnila je Milošinović.
Ono na čemu se radi tokom tog lečenja je uspostavljanje apstinencije, pronalaženje drugačijeg načina za sticanje finansijske dobiti, osnaživanje pozitivnih snaga, planiranje i prolazak psiholoških kriza, njihovo prepoznavanje...
Milošinovićeva priznaje da je u vremenu kada se teško dolazi do posla, teško objasniti zavisniku od igara na sreću i kockanja da je jedino moguće putem rada i zarade ostvariti egzistenciju.
"Neki od razloga koje osobe sa patološkim kockanjem opisuju kažu da im je to način za sticanje zarade, što je naravno suprotno i kontradiktorno igrama na sreću”, navela je ona.
“Radi se na mnogim stvarima, postoje i pravila za ponašanje u apstinenciji, što podrazumeva da im u tim prvim fazama tretmana ne može biti dostupan novac, kreditne kartice i slično. Postoje pravila ponašanja u kući, van kuće, sve dok se osoba ne osnaži i ne razviju mehanizmi odbrane”, dodala je ona.
Prema njenim rečima radi se i na podsticanju zdrave komunikacije među članovima porodice, koja podrazumeva da nema nikakvih dvostrukih poruka, već da se kaže jasno, otvoreno i direktno šta se želi i namerava.
“Trebalo bi da postoji jasna organizacija dana, od ujutro do uveče, šta ko radi, kako bi se dogovor ispoštovao”, ističe Milošinović i dodaje da je situacija značajno otežana u porodicama gde problem sa kockanjem ima jedno od dece, često adolescent.
“Oni (adolescenti) se često povlače, bivaju upućeni na sebe. Ne žele da opterećuju roditelje i porodicu svojim problemima tako da se oni samo gomilaju i množe”, ukazala je ona i dodala da to sve kasnije otežava lečenje.
(Tanjug)