Lekari bi trebalo da čitaju Šekspira budući da je pisac bio izuzetno talentovan da primeti psihosomatske poremećaje, pokazala je neobična studija jednog britanskog lekara.
Vrtoglavicu, ošamućenost i omamljenost ima pet glavnih likova suočenih sa emotivnim stresom u delima "Ukroćena goropad", "Romeo i Julija", "Henri šesti", "Troil i Kresida" i "Cimbelin".
Jedanaest instanci nedostatka vazduha i problema sa disanjem povezano je sa ekstremnim emocijama u "Otmici Lukrecije", "Veneri i Adonisu", "Troilu i Kresidi" i "Dva plemića iz Verone".
Tuga i nesreća prikazani su kroz simptome umora u "Hamletu", "Mletačkom trgovcu", "Kako vam drago", "Ričardu drugom" i "Henriju četvrtom".
Problemi sa sluhom u vreme mentalne krize pojavljuju se u komadima "Kralj Lir", "Kralj Džon" i "Ričard drugi", dok se hladnoća i nesvestica koje se povezuju sa dubokim šokom javljaju u "Romeu i Juliji", "Juliju Cezaru", "Ričardu trećem".
"Šekspirovo shvatanje da otupljenost ili osetljivost čula mogu imati psihološki uzrok nisu delili njegovi savremenici jer niko od njih nije uključio te fenomene u delima koja su proučena", naveo je dr Hiton u studiji.
Šekspir bi mogao da pomogne današnjim lekarima koji imaju pacijente čije fizičko stanje maskira emotivne probleme, dodao je on.
"Mnogi lekari nerado pripisuju fizičke simptome emotivnom stresu što rezultira odlaganjem dijagnoza i neodgovarajućim lečenjem", istakao je dr Hiton.
"Postali bi bolji lekari ako bi proučavali Šekspira. To je važno jer su takozvani funkcionalni simptomi glavni razlog odlaska kod lekara opšte prakse i potonjeg slanja pacijenta kod specijaliste", zaključio je dr Hiton.
(Tanjug)