Ljudi s viškom kilograma kojima se utvrdi poremećaj šećera u krvi imaju tendenciju da duže žive nego njihovi vitki sapatnici, tvrde stručnjaci.
Takozvani "paradoks gojaznosti" uočen je ranije i kod nekih drugih hroničnih bolesti, kao što su srčana i bubrežna oboljenja, što ne znači da se treba ugojiti kako bi prognoza bila bolja u slučaju pojave dijabetesa.
Vođa čikaškog istraživanja Mercedes Karneton ističe da verovatno nije stvar u "zaštitnom dejstvu" viška kilograma, nego u tome što su vitki ljudi koji obole od dijabetesa možda na neki način genetski predodređeni da budu slabijeg zdravlja.
U pet studija čije je rezultate analizirao tim stručnjaka Fejnbergove škole medicine pri Nortvestern univerzitetu u Čikagu, bilo je uključeno 2.600 pacijenata obolelih od dijabetesa tipa 2, i od njih je samo 12 odsto bilo normalne težine pri postavljanju dijagnoze.
Kod njih je svake godine registrovano 2,8 odsto smrtnih slučajeva, dok je kod onih s viškom kilograma ili gojaznih umiralo 1,5 odsto ispitanika godišnje.
Pošto su uzeti u obzir svi faktori rizika, kao što su godine, krvni pritisak, visok holesterol i pušenje, vitki šećeraši su bili pod više nego dva puta većim smrtnim rizikom nego bucmasti, a sličan odnos rizika između debelih i mršavih važi i za srčane bolesti koje se inače vezuju za gojaznost.
Karnetonova napominje da su stariji ljudi i oni azijskog porekla češće od drugih vitki u trenutku postavljanja dijagnoze šećerne bolesti.
Ona je upozorila lekare da budu naročito pažljivi kod pacijenata kod kojih šećerna bolest nije povezana sa gojaznošću.
(Tanjug)
Vođa čikaškog istraživanja Mercedes Karneton ističe da verovatno nije stvar u "zaštitnom dejstvu" viška kilograma, nego u tome što su vitki ljudi koji obole od dijabetesa možda na neki način genetski predodređeni da budu slabijeg zdravlja.
U pet studija čije je rezultate analizirao tim stručnjaka Fejnbergove škole medicine pri Nortvestern univerzitetu u Čikagu, bilo je uključeno 2.600 pacijenata obolelih od dijabetesa tipa 2, i od njih je samo 12 odsto bilo normalne težine pri postavljanju dijagnoze.
Kod njih je svake godine registrovano 2,8 odsto smrtnih slučajeva, dok je kod onih s viškom kilograma ili gojaznih umiralo 1,5 odsto ispitanika godišnje.
Pošto su uzeti u obzir svi faktori rizika, kao što su godine, krvni pritisak, visok holesterol i pušenje, vitki šećeraši su bili pod više nego dva puta većim smrtnim rizikom nego bucmasti, a sličan odnos rizika između debelih i mršavih važi i za srčane bolesti koje se inače vezuju za gojaznost.
Karnetonova napominje da su stariji ljudi i oni azijskog porekla češće od drugih vitki u trenutku postavljanja dijagnoze šećerne bolesti.
Ona je upozorila lekare da budu naročito pažljivi kod pacijenata kod kojih šećerna bolest nije povezana sa gojaznošću.
(Tanjug)