Deca nasledjuju sklonost ka mesu i ribi, ali, kad je reč o povrću i desertima, tu veću ulogu ima vaspitanje nego priroda, pokazali su rezultati istraživanja britanskih naučnika.

Oni su uporedjivali sklonosti vezane za hranu kod identičnih i neidentičnih blizanaca i otkrili da su neke sklonosti nasledjene, a druge stečene.

Majkama 103 para četvorogodišnjih i petogodišnjih identičnih i 111 pari neidentičnih blizanaca, data je lista od 77 prehrambenih proizvoda iz različitih kategorija koje je trebalo da rangiraju prema naklonosti njihove dece.

Identični blizanci imaju iste sve gene, a neidentični samo polovinu, pa uporedjivanje njihovih sklonosti prema hrani odslikava koji su ukusi nasledjeni, a na koje su uticali faktori okoline. Naučnici su naslednost ukusa odredjivali posmatranjem koliko su sličnih naklonosti prema hrani imali identični i neidentični blizanci.

"Ako, na primer, posmatrate visinu, otkrićete da je ona kod identičnih blizanaca skoro ista, a kod neidentičnih nije, što govori da je visina nasledna", rekla je profesor Vordl.

Mada, kako su istakli istraživači, nije jasno koji faktori utiču na sklonost ka voću, povrću ili desertima, raspoloživost tih proizvoda ili uticaj roditelja mogu imati udela u tome.

Moguće je da će deca koja su svedoci oduševljenja ili gadjenja svojih roditelja prema pojedinim vrstama povrća ili deserata, slediti njihov prime.

(Tanjug)