
Vreme provedeno u spavanju može uticati na telesnu težinu ljudi, ukazala je jedna studija.
Studija načinjena na osnovu analize ljudi koji žive u selima, ima rezultate slične kao i studije sprovedene u gradskim i prigradskim
područjima: nedovoljno spavanje može imati ulogu u povećanju stope gojaznosti medju stanovništvom SAD.
Istrazivači ukazuju da kratko spavanje može uticati na nivo dva hormona koji kontrolišu težinu: na smanjenje nivoa leptina - hormona povezanog sa osećajem sitosti, i na povećanje nivoaa grelina - hormona poveznaog sa osećajem gladi.
Nil D. Kohatsu, epidemiolog iz Zdravstvene službe Kalifornije u Sakramentu i njegovi saradnici su zainteresovani za proučavanje seoskog stanovništva zbog toga što je stopa gojaznih medju njima viša, i jer su način života, ishrana, fizička aktivnost, radno vreme i spavanje drugačiji nego kod stanovnika gušće naseljenih oblasti.
To je prvo istraživanje ikada koje je procenilo odnos izmedju trajanja spavanja i indeksa telesne mase (BMI) seoskog stanovništva.
BMI predstavlja odnos težine i visine, pri čemu je 20-25 normalno, 25-30 je teško, a preko 30 se smatra gojaznim.
Istraživači su na uzorku od 990 zaposlenih odraslih žitelja sela u poljoprivrednom delu savezne države Ajove, utvrdili postojanje direktne povezanosti izmedju visokog BMI i manje spavanja. Prosečan BMI je bio 30,24 medju onima koji su spavali manje od šest sati dnevno, a 28,25 medju onima koji su sopavali duže od devet sati.
Kohatsu i saradnici pretpostavljaju da "umerena, ali trajna promena trajanja spavanja može imati klinički značajan uticaj na težinu".
Oni, medjutim, priznaju da njihova studija nije dokazala da skraćeno spavanje prouzrokuje debljinu.
(Beta)
Studija načinjena na osnovu analize ljudi koji žive u selima, ima rezultate slične kao i studije sprovedene u gradskim i prigradskim
područjima: nedovoljno spavanje može imati ulogu u povećanju stope gojaznosti medju stanovništvom SAD.
Istrazivači ukazuju da kratko spavanje može uticati na nivo dva hormona koji kontrolišu težinu: na smanjenje nivoa leptina - hormona povezanog sa osećajem sitosti, i na povećanje nivoaa grelina - hormona poveznaog sa osećajem gladi.
Nil D. Kohatsu, epidemiolog iz Zdravstvene službe Kalifornije u Sakramentu i njegovi saradnici su zainteresovani za proučavanje seoskog stanovništva zbog toga što je stopa gojaznih medju njima viša, i jer su način života, ishrana, fizička aktivnost, radno vreme i spavanje drugačiji nego kod stanovnika gušće naseljenih oblasti.
To je prvo istraživanje ikada koje je procenilo odnos izmedju trajanja spavanja i indeksa telesne mase (BMI) seoskog stanovništva.
BMI predstavlja odnos težine i visine, pri čemu je 20-25 normalno, 25-30 je teško, a preko 30 se smatra gojaznim.
Istraživači su na uzorku od 990 zaposlenih odraslih žitelja sela u poljoprivrednom delu savezne države Ajove, utvrdili postojanje direktne povezanosti izmedju visokog BMI i manje spavanja. Prosečan BMI je bio 30,24 medju onima koji su spavali manje od šest sati dnevno, a 28,25 medju onima koji su sopavali duže od devet sati.
Kohatsu i saradnici pretpostavljaju da "umerena, ali trajna promena trajanja spavanja može imati klinički značajan uticaj na težinu".
Oni, medjutim, priznaju da njihova studija nije dokazala da skraćeno spavanje prouzrokuje debljinu.
(Beta)
Pridruži se MONDO zajednici.