Od depresije u svetu boluje čak 121 milion ljudi, a ta bolest do 2020. godine postaće drugi uzročnik smrtnosti, pokazuju podaci Svetske zdravstvene organizacije.
Od depresije u svetu boluje čak 121 milion ljudi, a ta bolest do 2020. godine postaće drugi uzročnik smrtnosti, pokazuju podaci Svetske zdravstvene organizacije.Svaka sedma odrasla osoba se bar jednom u životu suoči sa ozbiljnim poremećajima u psihičkom zdravlju, a svako se bar jednom u životu našao u nekoj psihičkoj krizi.
Lekari Instituta za psihijatriju Kliničkog centra Srbije, medjutim, naglašavaju da je depresija bolest koja se uspešno leči, dodajući da je psihijatar lekar kao i svaki drugi, piše „Politika“.
Direktorka tog instituta Miroslava Jašović-Gašić podseća na prognozu da će 2020. godine depresija biti drugi uzrok smrtnosti.
Depresija može da ima milion lica. Bolest je teško prepoznati, naročito ako lekari opšte prakse nisu dovoljno edukovani. Dve trećine ovih bolesnika nikada ne potraži pomoć lekara. Neki uopšte nisu svesni da su u depresiji, da su bolesni. Ubedjeni su da ih muči neki organski problem i uporno insistiraju na svim drugim vidovima lečenja osim psihijatrijskog. Svoje tegobe ne opisuju dovoljno jasno i insistiraju, na primer, na bolovima u želucu, pa ih doktor pošalje kući sa ranisanima.
U Evropskoj uniji svake godine od različitih duševnih poremećaja oboli 27 odsto odraslog stanovništva, a depresija i različiti strahovi su najrašireniji. Kad je reč o mentalnim poremećajima u evropskim zemljama moguće je uočiti bitne razlike, što mnogo govori o mentalitetu, kulturološkim obrascima, ali i navikama pojedinih naroda. Na primer, broj samoubistava kreće se od 44 na 100.000 stanovnika u Litvaniji, do samo 3,6 suicida na isti broj stanovnika u Grčkoj.
Srbija, uključujući i Kosmet, još nije obuhvaćena takozvanom Zelenom knjigom EU o prevenciji i rešavanju mentalnih poremećaja. Docent Aleksandar Damjanović je podstio da je u bivšoj Jugoslaviji oduvek beležen visok nivo samoubistava u Vojvodini, naročito u graničnim oblastima prema Madjarskoj, a izrazito nizak nivo na Kosmetu.
U razumevanju učestalosti samoubistava veoma je važno da se zna procenat takozvanih, kako je objasnio Damjanović, duplih dijagnoza: na primer, udruženosti bolesti depresije i alkoholizma ili alkoholizma i poremećaja ličnosti. Poznato je da je najveći procenat samoubistava danas na Grenlandu upravo zbog udruženosti depresije i alkoholizma.
Prema poslednjim podacima najveća stopa samoubistava kod nas je zabeležena kod osoba iznad 55 godina i to u vreme hiperinflacije. Broj nedobrovoljnih hospitalizacija u psihijatrijske ustanove u Finskoj je čak 40 puta veći nego u Portugaliji.
Lekari koji se bave problemima psihe su, inače, ukazali na jedan veoma aktuelan problem koji svakodnevno sreću u radu, a za koji misle da bi se sa malo bolje organizacije i energije mogao rešiti.
Svakog dana, naime, lekari Instituta za psihijatriju Kliničkog centra Srbije obave izmedju sedam i deset konsultativnih pregleda izvan ambulanti svoje ustanove. Po pozivu odlaze, na primer, u Urgentni centar gde su primili osobu koja je pokušala samoubistvo ili na neko hirurško odeljenje gde treba smiriti alkoholičara u apstinencijalnoj krizi.
U našim ustanovama koje se bave urgentnim stanjima ne postoje, kao svuda u svetu, narko testovi ili toksikološke brze analize, ali ni klasični neuropsihijatar.
„Osobe sa nekim od akutnih psihičkih poremećaja tretiraju se kao poremećeni i automatski bivaju obeleženi. Ne može u nekom urgentnom centru procenu stanja takvog bolesnika raditi lekar koji nije učio psihijatriju. Ne može se razumeti tuga ili strah bez poznavanja vrednosnih stavova, socijalno-istorijskih okolnosti, ali i somatskih, znači telesnih znakova“, podseća profesor Nikola Ilanković, neuropsihijatar, jedan od još malobrojnih naših stručnjaka za probleme psihe.
Naime, razgraničenjem ove specijalnosti na neurologe i psihijatre, zapravo, najviše su izgubili – pacijenti. Vrlo je važno da lekar urgentne medicine i neuropsihijatar obave zajednički prijem u hitnoj službi svakog nemirnog pacijenta, čime se u startu smanjuje stigmatizacija, odnosno negativno obeležavanje ovih pacijenata.
(MONDO)