Poslednji epidemiološki podaci Svetske zdravstvene organizacije procenjuju da će do 2020. godine depresija postati vodeći uzrok smrti i onesposobljenosti žena, ali i drugi po redu uzrok smrti u opštoj populaciji, odmah posle kardiovaskularnih bolesti.
Poslednji epidemiološki podaci Svetske zdravstvene organizacije procenjuju da će do 2020. godine depresija postati vodeći uzrok smrti i onesposobljenosti žena, ali i drugi po redu uzrok smrti u opštoj populaciji, odmah posle kardiovaskularnih bolesti.Statistika psihijatrijskih poremećaja svedoči da svaki dvadeseti stanovnik planete ima barem jednu depresivnu životnu epizodu, prenose „Večernje novosti“.
„Istina je da je najveća duševna tegoba na svetu depresija, ali zbog uslova u kojima živimo poslednjih petnaestak godina, verujem da će ova bolest mnogo pre 2020. kod nas stići na čelo po uzroku smrtnosti“, smatra neuropsihijatar Bratislav Petrović, dugogodišnji načelnik Instituta za mentalne bolesti VMA.
U depresiji preovladava jaka tuga, dominacija crnih misli, potištenost, pesimizam, beznadje, bespomoćnost...
Ovaj sindrom slomljenog srca uzrokuje čak tri odsto svih srčanih udara. Arterije osoba koje boluju od depresije duplo su oštećenije nego krvni sudovi mentalno zdravih ljudi.
„Depresija čini podlogu mogućih samoubistava, a u psihijatriji se svako stanje ove duševne bolesti smatra potencijalno suicidnim, dok se ne dokaže suprotno“, objašnjava Petrović.
Novija istraživanja pokazala su da oni koji se odlučuju na samoubistvo imaju od četiri do pet ozbiljnih nerešenih problema.
Žene češće pokušavaju da se ubiju, dok kod muškaraca to ima fatalan ishod. Mnogi životni neuspesi, gubici i razočaranja pretvaraju u takozvane spore samoubice, koje se ubijaju alkoholom, drogom.
Takvih osoba je sve više medju mladima. Medju potencijalnim mladim samoubicama, sve je više onih koji žele da okrive što više ljudi za situaciju u kojoj su se našli, ali i da nesvesno drugima pruže priliku da im pomognu, pa često biraju mesto gde ima mnogo ljudi. Takav je slučaj, recimo, sa samoubicama koji skaču sa mosta.
Osoba koja je u depresiji povlači se u sebe, sve redje razgovara sa okolinom, gubi apetit, smanjuje joj se telesna težina, boluje od nesanice, nezainteresovana je za seksualne odnose...
„Postoji i takozvana depresija bez depresivnosti“, objašnjava Petrović. „U ovom slučaju dominiraju telesni simptomi, kao što su glavobolje, lupanje srca, stomačne tegobe, sklonost prehladama... To je maksirana depresija i lekar ako ne posveti pažnju pacijentu, može da ga leči od drugih bolesti, ne obraćajući pažnju da je u pitanju poremećaj duševnog stanja“.
„Depresija mora da se leči medikamentozno i psihoterapijski Izlečene osobe, medjutim, mogu opet da obole od depresije, što zavisi od same ličnosti, osetljivosti osobe...“, upozorava Petrović.
Stručnjaci ukazuju da se depresija češće javlja kod odraslih ljudi koji su kao deca bili fizički zlostavljani ili zanemareni. Čak 59 odsto zlostavljnih, pokazala su istraživanja, može da oboli od depresije već u detinjstvu i da ih ova bolest prati do kraja života.
(MONDO)