Fizička aktivnost možda predstavlja ključ produžene mladosti, pokazala je studija obavljena na londonskom Kraljevskom koledžu.
Fizička aktivnost možda predstavlja ključ produžene mladosti, pokazala je studija obavljena na londonskom Kraljevskom koledžu.
Istraživanje, sprovedeno na 2.401 paru blizanaca, pokazalo je da su fizički aktivni ljudi i do devet godina biološki mladji nego njihovi neaktivni vršnjaci, dok "sedeći način života" izgleda ima bitnu ulogu u procesu starenja.
Pokazalo se da se dejstvo fizičke aktivnosti očituje na telomerima - strukturama koje štite DNK hromozoma. Mnoge ranije studije ukazale su da se telomeri vremenom skraćuju, što je indikacija da ćelije stare ili umiru.
U britanskoj studiji iz organizma ispitanika ekstrahovani su uzorci DNK, koji su pokazali da oni koji su fizički aktivniji imaju duže telomere.
"Nije stvar u tome da se napravi krug oko kvarta. Treba se preznojiti", kaže Tim Spektor, profesor genetičke epidemiologije, koji je vodio istraživanje.
Ustanovljeno je da su ljudi koji se bave malo žustrijom fizičkom aktivnošću tri sata nedeljno biološki devet godina mladji od svojih vršnjaka koji se nedeljno "troše" samo 15 minuta.
Jedan i po sat umerene fizičke aktivnosti nedeljno obezbedjuje četiri godina mladje telo. Pri tom su uzeti u obzir i faktori kao što su telesna težina, pušenje, ekonomski status i fizička aktivnost na poslu.
Spektor ističe da nalaz njegovog tima nameće logički zaključak da manja fizička aktivnost povećava rizik od bolesti koje su učestalije u starijim godinama, kao što su srčana oboljenja, dijabetes i rak.
To što su proučavani parovi blizanaca predstavljalo je jedinstvenu priliku da se prouči uticaj fizičke aktivnosti na ljude istog ili sličnog genetskog sklopa i porekla, ističu londonski stručnjaci.
Nije sasvim jasno kako to fizička aktivnost ima podmladjujući efekat, ali istraživači veruju da ona na neki način štiti od prirodnog procesa koji se naziva oksidativnim stresom, a karakterišu ga oštećenje i ubijanje ćelija.
(Tanjug)
Istraživanje, sprovedeno na 2.401 paru blizanaca, pokazalo je da su fizički aktivni ljudi i do devet godina biološki mladji nego njihovi neaktivni vršnjaci, dok "sedeći način života" izgleda ima bitnu ulogu u procesu starenja.
Pokazalo se da se dejstvo fizičke aktivnosti očituje na telomerima - strukturama koje štite DNK hromozoma. Mnoge ranije studije ukazale su da se telomeri vremenom skraćuju, što je indikacija da ćelije stare ili umiru.
U britanskoj studiji iz organizma ispitanika ekstrahovani su uzorci DNK, koji su pokazali da oni koji su fizički aktivniji imaju duže telomere.
"Nije stvar u tome da se napravi krug oko kvarta. Treba se preznojiti", kaže Tim Spektor, profesor genetičke epidemiologije, koji je vodio istraživanje.
Ustanovljeno je da su ljudi koji se bave malo žustrijom fizičkom aktivnošću tri sata nedeljno biološki devet godina mladji od svojih vršnjaka koji se nedeljno "troše" samo 15 minuta.
Jedan i po sat umerene fizičke aktivnosti nedeljno obezbedjuje četiri godina mladje telo. Pri tom su uzeti u obzir i faktori kao što su telesna težina, pušenje, ekonomski status i fizička aktivnost na poslu.
Spektor ističe da nalaz njegovog tima nameće logički zaključak da manja fizička aktivnost povećava rizik od bolesti koje su učestalije u starijim godinama, kao što su srčana oboljenja, dijabetes i rak.
To što su proučavani parovi blizanaca predstavljalo je jedinstvenu priliku da se prouči uticaj fizičke aktivnosti na ljude istog ili sličnog genetskog sklopa i porekla, ističu londonski stručnjaci.
Nije sasvim jasno kako to fizička aktivnost ima podmladjujući efekat, ali istraživači veruju da ona na neki način štiti od prirodnog procesa koji se naziva oksidativnim stresom, a karakterišu ga oštećenje i ubijanje ćelija.
(Tanjug)