"Prečka se još ljulja od Mijatovog šuta, ali više žalim za drugim momentom tog Mundijala", kaže nekadašnja "jedinica" naše reprezentacije.
21. jun 1998. godine. Stadion Lensa, utakmica SR Jugoslavija - Nemačka.
Golovima Predraga Mijatovića u 13. minutu i Dragana Stojkovića Piksija u 52. "plavi" su došli na pola sata od velike pobede, koja bi i ekipi i čitavoj naciji dala potvrdu da je došlo vreme uspeha.
Međutim, vreme je odmicalo sporo, a autogol Siniše Mihajlovića u 72. minutu i pogodak Olivera Birofa u 78. oduzeli su ekipi Slobodana Santrača veliku pobedu. Taj pad u igri obeležio je takođe nastup naše reprezentacije u Francuskoj, skoro koliko i prečka koju je Mijatović pogodio u utakmici nokaut faze, protiv Holandije.
Ivica Kralj, tada najbolji golman Jugoslavije, i dalje pamti taj meč i te dva loša osećaja.
"Od tada je prošlo evo već 20 godina. Svakako da ostaje žal, ali i to je sastavni deo sporta. Mijat nije iskoristio taj penal, a da smo dali gol utakmica bi verovatno imala drugačiji tok. I dan danas se o tome priča. Peđa Mijatović je kroz svoju bogatu karijeru dao toliko važnih golova, a eto svi i dalje pričaju da se ona prečka još uvek ljulja. Meni je veća žal što u utakmici u grupi nismo pobedili Nemačku, jer smo vodili sa 2:0. U tom slučaju u osmini finala išli bismo na Meksiko, lakšeg protivnika. Ali šta je tu je".
Dvadeset godina kasnije, reprezentacija naše zemlje ponovo je Mundijalu i u Austriji privodi kraju pripreme za odlazak na Svetsko prvenstvo. Kralj će biti u Rusiji da podrži ekipu.
"Bodriću našu reprezentaciju. Neću sve vreme biti u Rusiji, ali ću uživo gledati sve tri utakmice i nadam se dobrom rezultatu. Najvažnija će svakako biti prva utakmica sa Kostarikom. Statistički gledano, preko 70 odsto reprezentacija koje su pobedile u prvom kolu izborile su plasman u nokaut fazu. Zato je taj start jako važan, ne samo rezultatski već i psihološki. Treba obratiti pažnju na dobru pripremu i da reprezentacija ima neophodan mir".
Nedelju pre početka Mundijala, sada prvi čovek FK Mačva iskoristio je da poseti na Zlatiboru turnir Kup prijateljstva evropskih klubova.
"Poziv da dođem mi nije bio ni potreban. Sa Savom Miloševićem sam prijatelj već 30 godina", nasmejao se Kralj.
"Turnir je zaista odličan, možemo da vidimo mnogo dobrih igrača, budućih zvezda. Ovaj turnir mi je vratio sećanja na vreme kada sam ja počinjao da branim. Slično je bilo, doduše ne na ovakvom nivou. U Partizan sam došao 1987. godine i igrali smo na turniru u Austriji. Bio sam proglašen za najboljeg, to mi je tada mnogo značilo. Znam i koliko je nama u to vreme bilo važno kad su nas na utakmicama gledali neki bivši igrača, pa verujem da je to tako i sada. Ovakvi turniri su od izuzetnog značaja za razvoj fudbala, a nema sumnje da će neki od ovih momaka u budućnosti biti nosioci igre u svojim reprezentacijama, u to sam ubeđen", dodao je Kralj.