Sarajlije su u bivšoj Jugoslaviji bili poznati kao izuzetno duhoviti ljudi, koji su u stanju da se šale čak i u najtežim životnim situacijama.

Priliku, bolje rečeno "zicer" da svoj prirodni talenat za "zezanje" pretoče u viceve dobili su ovog petka navijači Željezničara, nakon katastrofe gradskog rivala Sarajeva na stadionu "Asim Ferhatović Hase" protiv Atalante.

Konačan rezultat bio je neverovatnih 0:8!

Sagovornici našeg portala mondo.ba iz Sarajeva, dugogodišnji novinari iz glavnog grada Bosne i Hercegovine smatraju da se iza svega toga krije katastrofalno stanje u kompletnom bh. fudbalu.

Urednik sarajevskog "Dnevnog avaza" Mirza Dautbegović, koji je inače navijač plavih sa "Grbavice", smatra da je to prirodno jer je i Željo eliminisan iz daljeg takmičenja.

"Jednostavno je. Prvo, sinoć je, iako se o tome danas mnogo manje priča u Sarajevu, i Željezničar ispao od kiparskog Apolona (3:1), pa ni plavi navijači nemaju mnogo razloga za slavlje. Naravno, osim činjenice da je 'vječni rival' ne poražen, već posramljen. Ipak, vjerovatno glavni razlog za manjak 'bockanja' po statusima na socijalnim platformama jeste činjenica da se bh. klupski fudbal nalazi na samom dnu Evrope. Iz godine u godinu naši predstavnici u evropskim takmičenjima trpe blamaže. Nije sinoćnji poraz Sarajeva od Atalante bio jedini takve vrste. Naprotiv. I navijači Željezničara pamte 'petarde', poniženja i nedosanjane evropske snove", izjavio je Dautbegović i podsetio da BiH nikada nije imala predstavnika u grupnoj fazi Lige šampiona ili Lige Evrope.

"Kako stoje stvari, zadugo neće ni imati. Navijači su toga svjesni i u porazu Sarajeva sinoć vide sliku ne samo 'bordo' tima, već cjelokupnog bh. klupskog fudbala", dodao je urednik "Avaza".

Haris Ljevo, kolumnista i novinar agencije "Patria" iz Sarajeva takođe je priznao da je "podbadanja" navijača "bordo" tima bilo neuporedivo manje od očekivanog.

"Poslije utakmice i teškog poraza Sarajeva, bilo je provokacija od strane navijača Želje, ali ne u onoj mjeri u kojoj je to bilo očekivano. Najčešća provokacija bila je ona oko buđenja u osam sati, koja je i nastala od strane navijača Sarajeva, koji su provocirali pristalice Želje nakon onog teškog poraza od Liteksa (7:0). Atalanta se ovaj put pobrinula da navijači Sarajeva spavaju jedan sat duže", rekao je Ljevo.

Na pitanje zašto nije bilo više "zdravih" provokacija i rivaliteta, odgovorio je da je poraz Sarajeva ustvari slika i prilika kompletnog bh.fudbala.

"Vjerovatno je razlog taj što ovo nije samo poraz Sarajeva već kompletnog našeg fudbala. Ovo je slika stanja u bh. fudbalu trenutno, vjerovatno ne bi ništa bolje prošao ni Željo, Zrinjski, Široki Brijeg ili neki drugi naš klub protiv ekipa iz tzv. Liga petice. A ne treba zaboraviti i već spomenutu blamažu protiv Liteksa, pa nismo imali baš razloga da se smijemo tuđoj sramoti", rekao je Ljevo, inače navijač Želje.

Zamenik glavnog i odgovornog urednika portala "Sportsport.ba" iz Sarajeva Edmir Škorić priznao je da mu je bilo užasno bolno pratiti sinoćnji meč na "Koševu".

"Bilo mi je jako teško i gnusno pratiti Sarajevo - Atalanta. Nije važno za koga navijate, ovakvi porazi bole jer su, pobogu, naš fudbalski ID. I dok se mi svađamo ko ima manje ili više navijača, ko je doživio manji poraz u Evropi, ostali igraju 'za gol više' i ekipe s Farskih Ostrva ozbiljno su se nameračile da nam pokažu da su bolje. I da, nedostaje godinama već to navijačko 'podbadanje' u Sarajevu. Sjećam se prije sedam-osam godina živjelo se za te utakmice, Baščaršijom i okolnim mahalama se sirio miris derbija...Danas,kao da smo se pomirili s tim da smo loši, prihvatili smo da smo na dnu, pa čak nam vise ni do humora nije. Zamislite, ovaj grad, ovi ljudi bez humora. Tragedija", istakao je Škorić.

Navijač "bordo" tima, Sarajlija "i po rođenju i po navijanju", Sanjin Manjo, inače ekonomista, nije išao na "Koševo" sinoć jer je uprkos dobrom rezultatu u Ređo Emiliji (2:2) pretpostavio kakav će njen konačni ishod biti u revanšu.

"U sportu se kao i u bilo kom poslu pa i u životu mora imati neki plan i strategija kojoj se treba pristupati ozbiljno i profesionalno, a pošto sam svjestan 'profesionalnosti' kakva nas okružuje u svim društvenim pa i sportskim sferama donio sam odluku da ipak bez obzira na to što nosim svoje Saraj’vo duboko u srcu ostanem uskraćen za to 'zadovoljstvo' i onako krišom oka pratim sa svojim ocem utakmicu na TV-u".

Prema njegovim rečima, najbolji primjer pogrešnog pristupa u sportu ali i u životu je gledanje u "tuđe dvorište".

"Sve dok se budemo primarno tješili, pa onda i radovali tuđim porazima nikad nećemo biti u stanju da dovoljno i kvalitetno radimo na sebi i da kroz poraze, ali one iskrene i vlastite učimo iz dana u dan da budemo bolji sportisti, ekonomisti, društveni radnici ..., ukratko, da budemo bolji ljudi".