Španija je jedna od velikih fudbalskih nacija koja nikada nije napravila značajniji rezultat na svetskim prvenstvima, a pod tim se podrazumeva osvajanje jednog od prva tri mesta.
Od 1978. godine u Argentini Španci nikada nisu izostali sa najveće fudbalske fešte na planeti.
Najveći domet Španije bio je ulazak u finalnu grupu SP-a 1950. godine i osvajanje četvrtog mesta. Još četiri puta su stigli do četvrtfinala (1934, 1986, 1994. i 2002.) i to je bilo sve. Ovaj podatak je u najmanju ruku čudan ako se zna da su dres španske reprezentacije nosile takve fudbalske „face“ kao Alfredo di Stefano, Ferenc Puškaš, Telmo Sara, Emilio Butrahenjo, Raul...Španci uvek odigraju dobro u kvalifikacijama, ali onda na samim svetskim prvenstvima budu ispod nivoa.
I u kvalifikacijama za Mundijal u Južnoj Africi su blistali. Na krilima trijumfa na Evropskom prvenstvu 2008. godine, Španci su sjajno prošli put do Afrike. U svih deset mečeva u svojoj kvalifikacionoj grupi su bili pobednici, postigli su 28 golova, primili samo pet.
Mnogi sjajni fudbaleri nosili su dres Španije. Alfredo di Stefano, po mnogima, jedan od najboljih fudbalera svih vremena, rođen je u Argentini, ali je igrao za Španiju. Bio je gotovo neuhvatljiv. Stalno se kretao, bio je svuda po terenu. Kretao se uzdignute glave i imao strašan pregled igre. U trku je prelazio suparnike, menjao pravac i ritam. Zvali su ga „Plava strela“. Nebranjeni deo mreže za njega je bio neopristiv i odmah je sledila kazna. Navijači su ga obožavali i neretko ga na rukama iznosili sa stadiona. Imao je peh da nikada ne zaigra na nekom svetskom prvenstvu. Poslednji voz imao je na Mundijalu 1962. godine u Čileu. Tada je imao 36 godina. Upravo pred početak SP-a povredio je desno koleno i to je bio kraj.
Španci su oduvek imali dobre golmane, ali se jedan izdvajao. Reč je o Rikardu Samori. Debitovao je sa 16 godina u prvoj ligi u Espanjolu, a odmah je bio zapažen po novom, drugačijem izgledu - nosio je rol-kragnu, rukavice i kapu. Pred njim bi se napadači jednostavno „kočili“, a gol je izgledao mnogo manji nego što zaista jeste. Zvali su ga „Čudotvorac“. Dvadeset godina bio je najbolji golman na svetu. Voleo je konjak i pušio tri pakle cigareta na dan i poneku kubansku cigaru. I dan-danas je čuvena poštanska marka sa likom Samore, u onoj istoj opremi koju je nosio prvi put.
Još jedan veliki fudbaler nosio je dres „crvene furije“. Telmo Sara je bio prvi strelac španske reprezentacije na šest prvenstava. Pogađao je sa obe noge, ali i glavom, pogotovo one najvažnije.
Španci su naši veliki fudbalski suparnici, a pojedini igrači „crvene furije“ među kojima i golman Zubizareta, još se nisu vratili „iz kupovine“ u koju ih je poslao Dragan Stojković-Piksi na Mundijalu u Italiji 1990. godine.
Bila je to slatka osveta za onu utakmicu na Svetskom prvenstvu 1982. Godine koje je odigrano upravo u Španiji i danskog sudije Sorensena, koji je „sahranio“ reprezentaciju bivše Jugoslavije u meču prve faze protiv Španije.
Na Svetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, Španci su doživeli šok od Nigerije. To je iznerviralo španskog premijera Hose Mariju Asnara, koji je izjavio: „Sada čak i Nigerija ili Paragvaj mogu da ti drže predavanje ko si i šta si“.
U kvalifikacijama za SP u Nemačkoj Španija je bila u grupi sa tadašnjom SCG. U međusobnim mečevima bilo je nerešeno (0:0 u Beogradu i 1:1 u Valensiji).
U Nemačkoj, međutim, ponovo su stali prerano, odnosno mnogo ranije od očekivanog. U osmini finala zaustavila ih je Francuska pobedom od 3:1. Prethodno su u svojoj grupi imali sve tri pobede, od kojih je najubedljivija bila na startu protiv Ukrajine 4:0.
Španija uvek ima tim za respekt. Od golmana do napadačke linije sve su imena za strahopoštovanje. Golmani Iker Kasiljas i Pepe Reina, defanzivci Karles Pujol, Đerar Pike, Serhio Ramos, a šta tek reći o srednjem redu? Sve umetnik do umetnika - Sesk Fabregas, Andres Inijesta, Ćavi Ernandez, Markos Sena, Serhio Buskets, David Silva…Uh! U napadu Fernando Tores, David Vilja, Alvaro Negredo…
Na klupi Španije je iskusni Visende del Boske, koji je posle EP-a 2008. godine nasledio Luisa Aragonesa. Del Boske je sa madridskim Realom dva puta bio prvak Evrope, dva puta prvak Španije, jednom je osvojio evropski Superkup i ima klupsku titulu prvaka sveta.
Od 1978. godine u Argentini Španci nikada nisu izostali sa najveće fudbalske fešte na planeti.
Najveći domet Španije bio je ulazak u finalnu grupu SP-a 1950. godine i osvajanje četvrtog mesta. Još četiri puta su stigli do četvrtfinala (1934, 1986, 1994. i 2002.) i to je bilo sve. Ovaj podatak je u najmanju ruku čudan ako se zna da su dres španske reprezentacije nosile takve fudbalske „face“ kao Alfredo di Stefano, Ferenc Puškaš, Telmo Sara, Emilio Butrahenjo, Raul...Španci uvek odigraju dobro u kvalifikacijama, ali onda na samim svetskim prvenstvima budu ispod nivoa.
I u kvalifikacijama za Mundijal u Južnoj Africi su blistali. Na krilima trijumfa na Evropskom prvenstvu 2008. godine, Španci su sjajno prošli put do Afrike. U svih deset mečeva u svojoj kvalifikacionoj grupi su bili pobednici, postigli su 28 golova, primili samo pet.
Mnogi sjajni fudbaleri nosili su dres Španije. Alfredo di Stefano, po mnogima, jedan od najboljih fudbalera svih vremena, rođen je u Argentini, ali je igrao za Španiju. Bio je gotovo neuhvatljiv. Stalno se kretao, bio je svuda po terenu. Kretao se uzdignute glave i imao strašan pregled igre. U trku je prelazio suparnike, menjao pravac i ritam. Zvali su ga „Plava strela“. Nebranjeni deo mreže za njega je bio neopristiv i odmah je sledila kazna. Navijači su ga obožavali i neretko ga na rukama iznosili sa stadiona. Imao je peh da nikada ne zaigra na nekom svetskom prvenstvu. Poslednji voz imao je na Mundijalu 1962. godine u Čileu. Tada je imao 36 godina. Upravo pred početak SP-a povredio je desno koleno i to je bio kraj.
Španci su oduvek imali dobre golmane, ali se jedan izdvajao. Reč je o Rikardu Samori. Debitovao je sa 16 godina u prvoj ligi u Espanjolu, a odmah je bio zapažen po novom, drugačijem izgledu - nosio je rol-kragnu, rukavice i kapu. Pred njim bi se napadači jednostavno „kočili“, a gol je izgledao mnogo manji nego što zaista jeste. Zvali su ga „Čudotvorac“. Dvadeset godina bio je najbolji golman na svetu. Voleo je konjak i pušio tri pakle cigareta na dan i poneku kubansku cigaru. I dan-danas je čuvena poštanska marka sa likom Samore, u onoj istoj opremi koju je nosio prvi put.
Još jedan veliki fudbaler nosio je dres „crvene furije“. Telmo Sara je bio prvi strelac španske reprezentacije na šest prvenstava. Pogađao je sa obe noge, ali i glavom, pogotovo one najvažnije.
Španci su naši veliki fudbalski suparnici, a pojedini igrači „crvene furije“ među kojima i golman Zubizareta, još se nisu vratili „iz kupovine“ u koju ih je poslao Dragan Stojković-Piksi na Mundijalu u Italiji 1990. godine.
Bila je to slatka osveta za onu utakmicu na Svetskom prvenstvu 1982. Godine koje je odigrano upravo u Španiji i danskog sudije Sorensena, koji je „sahranio“ reprezentaciju bivše Jugoslavije u meču prve faze protiv Španije.
Na Svetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, Španci su doživeli šok od Nigerije. To je iznerviralo španskog premijera Hose Mariju Asnara, koji je izjavio: „Sada čak i Nigerija ili Paragvaj mogu da ti drže predavanje ko si i šta si“.
U kvalifikacijama za SP u Nemačkoj Španija je bila u grupi sa tadašnjom SCG. U međusobnim mečevima bilo je nerešeno (0:0 u Beogradu i 1:1 u Valensiji).
U Nemačkoj, međutim, ponovo su stali prerano, odnosno mnogo ranije od očekivanog. U osmini finala zaustavila ih je Francuska pobedom od 3:1. Prethodno su u svojoj grupi imali sve tri pobede, od kojih je najubedljivija bila na startu protiv Ukrajine 4:0.
Španija uvek ima tim za respekt. Od golmana do napadačke linije sve su imena za strahopoštovanje. Golmani Iker Kasiljas i Pepe Reina, defanzivci Karles Pujol, Đerar Pike, Serhio Ramos, a šta tek reći o srednjem redu? Sve umetnik do umetnika - Sesk Fabregas, Andres Inijesta, Ćavi Ernandez, Markos Sena, Serhio Buskets, David Silva…Uh! U napadu Fernando Tores, David Vilja, Alvaro Negredo…
Na klupi Španije je iskusni Visende del Boske, koji je posle EP-a 2008. godine nasledio Luisa Aragonesa. Del Boske je sa madridskim Realom dva puta bio prvak Evrope, dva puta prvak Španije, jednom je osvojio evropski Superkup i ima klupsku titulu prvaka sveta.