Slušaj vest

Anel Ahmedhodžić je sve iznenadio svojim dugim saopštenjem i odlukom da se povuče iz nacionalne selekcije Bosne i Hercegovine. Jedan od najboljih igrača "zmajve" sa samo 25 godina je završio reprezentativnu karijeru, iako je pre samo četiri godine izabrao Bosnu ispred Švedske kao tim za koji će igrati! 

O razlozima je pisao nadugačko i tu je pomenuo napade na porodicu, a sada se o svemu oglasio nejgov otac Mirsad. On je u razgovoru za N1 istakao da Anel više nije njegov sin, a za postupke i odlazak iz nacionalnog tima optužio je Anelovu suprugu Mirjanu i njenu porodicu. Mirjana je Crnogorka koja je promenila veru i prešla u islam zbog braka i ljubavi, rodila je sina štoperu Šefilda, a otac Mirsad je očigledno ne voli. 

"To više nije moj sin ne smatram ga više mojim sinom. Želim mu da bude dobar. Najbolji. Ja sam se borio ceo rat, tri puta sam ranjavan. Želeo sam da moj sin igra za državu koju sam ja svojom krvlju stvarao, ali okrenuli su ga loši ljudi koji misle samo na interes", rekao je Mirsad Ahmedhodžić za "N1"

"BRANIO SAM GA, NE MOGU VIŠE"

FEHIM DEMIR/EPA Anel Ahmedhodžić

"Krio sam osećanja kad me pitaju kako ide Anelu, krio sam sve u sebi. Teško mi je bilo da odgovorim istinu, već sam uvek govorio ‘ide mu dobro, čujemo se' itd.. Branio sam ga. Mislio sam da će shvatiti, oprostiti sam sebi, ali ništa ne ide. Oni ga imaju pod kontrolom. Ta njena majka.. ne znam šta su mu uradili, ali su planirali da nas roditelje odstrane. I to su uspele za Novu godinu. Ta njena majka i ona su otišle u Dubai da se provode, a njemu ostavili dete kući, a imao je mečeve u tom periodu i tu je izostajao, kao navodno lagana povreda", istakao je u svom obraćanju otac štopera Šefilda i sada već bivšeg reprezentativca BIH. 

On se prisetio i njegovih početaka u Engleskoj kada je posle odličnih igara u Malmeu došao u Šefild junajted. Kako kaže dok je bio sa njim karijera mu je napredovala, a od tada... "Sa njim sam otišao Englesku tad zajedno, sa privatnim avionom Šefilda. Tad mu ta devojka nije imala vizu. Dva meseca bio je fokusiran bez nje. Niko mu nije smetao tad. Bio najbolji igrač kad je došao. Čim mu je došla ona, počeo je da pada. Ne mogu. Teško mi je kad pljuju na mene i moju pokojnu majku. Ne mogu više da ga branim, pokušao sam radi njega opet. Isto, mislio sam da će se opametiti. Pa kažem opet, borio sam se za ovu državu, da moj sin kroz loptu bude deo te države, da igra srcem za Bosnu. Bilo mi je drago, plakao sam kad je prvi put zaigrao za Bosnu i Hercegovinu. Ali, kada ovako radi, a ovo mu nije mu prvi put, ne smatram ga više mojim sinom. Neka mu je sretno. Ali nek upamti: roditelji su jedini prijatelji koji će pomoći sinu ili kćerki”, zaključio je Mirsad Ahmedhodžić.

(MONDO, N1, N.L.)