Vladimir Savićević (35), sin legendarnog fudbalera Dejana Savićevića (58), sada je trener Lovćena i veoma ambiciozno pristupa svom poslu. Prema njegovom sopstvenom priznanju, mnogo je posvećeniji nego kada je bio igrač i zna u čemu je grešio.
"Kad sam igrao i trenirao, kada sada pogledam shvatim da je to bilo samo do prijatnosti, što je velika greška. I zato sada ćeram ove momke da prave maksimum", rekao je on za Radio-televiziju Crne Gore.
Savićević je rođen u Beogradu 1989. dok je njegov otac igrao za Crvenu zvezdu, igrao je na poziciji ofanzivnog veziste, a nosio je praktično čitave karijere dresove crnogorskih klubova - Mladosti iz Podgorice, Dečića, Crvene Stijene, Iskre, Koma i Dečića, u kojem je i završio. Njegova jedinainostrana epizoda bila je na Malti, gde je u sezon 2014/15 igrao za Valetu.
"Smatram da sam mogao više, ali jesam, zadovoljan. Meni na prvom mestu nije bilo mnogo bitno da pravim neku karijeru. Igrao sam iz ljubavi i ovaj posao sada što radim takođe radim iz ljubavi. Samo što je ovo mnogo teže i posvećeniji sam mnogo nego kada sam igrao", kaže Savićević.
"To pričaju samo oni koji ne znaju"
Još dok je igrao fudbal, Vladimir Savićević video je sebe u trenerskom poslu i edukaciji je posvetio već čitavu deceniju.
"Upisao sam licencu još kao aktivan igrač, tada je moglo da se upiše. Bilo je to 2015. godine i bilo je nas četiri-pet igrača. Iskra je tada bila prva liga i upisao sam licencu. Završio sam 2017. godine. Da ste me tada pitali da li ću biti trener, mislim da bi odgovor bio drugačiji nego sada", rekao je Savićević.
"Međutim, završio sam sa igranjem 2019. godine i baš u tom periodu bio je konkurs za 'A' licencu, koju sam završio 2021. i sad sam na edukaciji UEFA pro u Bosni i Herceovini. Uzmite u obzir da sam počeo 2015. godine, a sada je 2025. i još nisam završio sa školovanjem. A, dosta ljudi priča da se te licence lako dobijaju. To mogu da pričaju samo ljudi koji ne znaju", dodao je sin legendarnog asa Zvezde, Milana i jugoslovenske reprezentacije, čuvenog "Genija".
Bonus video: Piksi o Dejanu Savićeviću