Slušaj vest

Santi Kazorla je sa 40 godina ostvario dečački san, uveo je svoj voljeni Ovijedo u Primeru. Zajedno sa Veljkom Paunovićem je vratio španski klub u društvo najboljih, posle 24 godine patnje i čekanja. Uradio je to na zaista impresivan način i ispisao nove stranice istorije kluba i svoju bajku. Vratio se i prihvatio da radi za minimalac...

Kazorla je u odlučujućem meču sa Mirandesom postigao gol sa penala, a onda je u 72. minutu morao da napusti teren. Jednostavno, nije imao više snage. Uz to je pitanje pobednika rešeno u produžetku što je definitivno preveliki napor za njega. Legendarni fudbaler ima takvu životnu priču da bi o tome mogao da se snimi film i to bez ikakvog preterivanja.

Čovek koji je igra za Viljareal, Malagu, Arsenal, koji je sa Španijom osvojio dva Evropska prvenstva moglo je sve da bude završeno užasno, pošto su mu u jednom momentu predlagali i amputaciju noge zbog ozbiljnosti povrede koju je imao dok je igrao za londonski tim i Arsena Vengera.

Amputacija i "povreda koja nije velika"

Santi Kazorla španski fudblaer Foto: Glyn KIRK / AFP / Profimedia, IMAGO / imago sportfotodienst / Profimedia, Ben STANSALL / AFP / Profimedia

Kazorla ima deo podlaktice u desnom članku, deo butine u podlaktici i kost iz noge u peti. U stopalu ima metalnu ploču, Ahilova tetiva izrasla mu je iz tkiva uzetog iz zadnje lože. Zvuči kao da pričamo o naučnoj fantastici, zar ne? Ali, to je istina. Sve je počelo kada je na prijateljskom meču protiv Čilea 2013. godine, igrajući za Španiju, doživeo povredu za koju je Venger tada rekao "da nije velika". Ispostavilo se da je mogla da mu završi karijeru jer je posle toga imao 10 operacija i 754 dana nije igrao fudbal.

"Hirurg Mičel Sančez me je stavio u svoje knjige i studije, njegovi lekari i on su mi rekli da nikada nisu videli tako ekstreman slučaj. Poluvremena su me ubijala ,noga bi mi se ohladila i bio bih kao invalid na startu drugog poluvremena, postajalo je sve gore", ispričao je tada Santi koji je prošao kroz pravi pakao. Imao je i bakteriju koja mu se uvukla pod kožu i pojela 10 centimetara tetive.

Pričalo se tada o mnogim opcijama, lekari nisu znali šta više da rade sa njim. Saopštili su mu tada da je i amputacija jedna od opcija. Sve je bilo moguće...

Bakterija, operacije i pakao od života

Santi Kazorla španski fudblaer
Foto: MIGUEL RIOPA / AFP / Profimedia

Kazorla sa loptom u nogama stvara magiju i to je nešto što je mogao da vidi svako ko je pogledao šta sve ume. Ali, problem je tu magiju stvoriti ako ne možeš ni da stojiš, a kamoli da trčiš...

"Bakteriju sam pokupio na operacionom stolu, rana se stalno otvarala. Dešavalo se da vozim bicikl i nekoliko šavova se otvori. Pošto je rana bila otvorena, bakterije su mogle da uđu, curila je žuta tečnost odatle noću. Svaki put kada su je zatvorili, opet bi se otvorila i tekla bi neka tečnost. Presadili su mi kožu, ali nisu videli da je unutra bakterija koja me izjeda. Nikada nisu otkrili koja bakterija je u pitanju. Rekli su mi da ne razmišljam o fudbalu, da se koncentrišem na normalan život i na to da mogu da budem u stanju da šetam sa sinom. Nisam tome pridavao veliki značaj, već sam rešio da odem u Španiju gde su mi rekli potpuno druge stvari", priseća se Kazorla.

Kada se vratio u domovinu, tamo su se pojavile nove komplikacije, lekari su videli potpuni haos u njegovom telu.

"Bio sam umoran od svega, operisali su me tri meseca. U Vitoriju sam otišao i tamo su našli bakteriju koja mi je zahvatila tetivu i kost, nisu znali koliko je tetive pojela. Otvorili su me da vide tetivu i videli da nedostaje 10 centimetara. Imao sam sreće, moglo je da bude gore. Kada su krenuli u rehabilitaciju, tek tada su videli u kakvom je stanju kost, mogli su prst da provuku kroz nju. Antibiotike nisu mogli da mi daju, jer nisu znali koja je bakterija u pitanju. Najteže je bilo u momentima u kojima ne vidite napredak. Ali, kada su mi dali loptu, kada sam je osetio, bar na sekund, ti mali trikovi su pomogli. Kad sam pipnuo loptu, bolelo je mnogo, ali, pipnuo sam je", opisivao je Kazorla.

Vratio se i napisao bajku

Kazorla je 2020. godine otišao u Saudijsku Arabiju i kada je tri godine kasnije rešio da je kraj, počeo je da razmatra odlazak u penziju. Bilo je vreme da "okači kopačke o klin", a onda je stigla ponuda kluba u kom je ponikao, kluba za koji bi igrao i jednom nogom - Ovijeda. Prihvatio je da dođe, zaigra u drugoj ligi i to tako što je odbio platu koja mu je ponuđena.

"Dali su mi dobru ponudu. Žena mi je tada rekla 'Ne, ne i ne. Ne ideš u Oviedo da zaradiš. Idemo kući, da uživaš, da pomogneš, da im pružiš nešto'. Pozvao sam svog agenta i rekao mu da ne želim nikakav novac, a predsedniku kluba sam rekao da mi da minimalac i 10 odsto od prodaje mojih dresova da ide akademiji. Odmah smo to završili", zaključio je Kazorla.

Kazorla u decembru slavi 41. rođendan, a da li će otići u penziju ili će ipak ostati da oseti ponovo čari Primere? Sada je sve na njemu i na tome koliko je spreman da žrtvuje i sebe i svoje telo koje je već dovoljno patilo...

BONUS VIDEO:

00:35
Fudbalska revolucija u Kataru 1 Izvor: MONDO/Milutin Vujičić