Legenda francuskog fudbala Mišel Platini (51) u petak je izabran za novog predsednika UEFA. On je u anketi predsednika nacionalnih saveza porazio dosadašnjeg predsednika, Švedjanina Lenarta Johansona (77), rezultatom 27:23 u glasovima.

Platini, trostruki nosilac titule Evropskog fudbalera godine, prvi je veliki as kom je pošlo za rukom da zauzme ovako visoku funkciju u fudbalskoj administraciji. Johanson se na čelu UEFA nalazio od 1990. godine.

"Veoma sam uzbudjen, ali i srećan. Ovo je početak nove velike avanture", bio je prvi Platinijev komentar posle proglašenja pobednika.

U svom poslednjem govoru pre glasanja, Francuz je stavio akcenat na važnost fudbala kao sporta, u odnosu na fudbal kao granu biznisa i industrije.

"Fudbal je prvo igra, pa tek onda proizvod. Sport pa onda tržište, zabava pa posao", obratio se Platini članovima Kongresa, založivši se da Johanson u slučaju poraza bude izabran za počasnog predsednika UEFA, kako bi mogao da nastavi sa radom.

Platini je ostao upamćen kao jedan od najtalentovanijih fudbalera svih vremena. Sa Francuskom je 1984. godine postao prvak Evrope, postigavši devet golova na samo pet utakmica. Nosio je dres Nansija, Sent Etjena i Juventusa, a povukao se sa terena 1987.

Bio je ko-organizator uspešnog Mundijala u Francuskoj 1998, kada je postao i lični savetnik predsednika FIFA Sepa Blatera. Logično, Švajcarac ga je podržao u kampanji protiv Johansona.

Prikupljajući glasove širom "starog kontinenta", Platini je obećao da će Engleskoj, Italiji i Španiji ograničiti broj mesta u Ligi šampiona na tri, ali osim toga nije ponudio ništa bitno drugačije od Johansona. Obojica su se obavezala da će voditi borbu protiv rasizma, dopinga, nameštanja utakmica i nelegalnog kladjenja.

Predsednička trka vodjena je duboko unutar granica korektnog, dok Blater nije javno "zalegao" za Platinija, što je razljutilo sada već bivšeg čelnika UEFA.

Biografija Mišela Platinija

Platini je rodjen 21. juna 1955. godine u francuskom mestu Žef.

Karijeru je počeo u lokalnom klubu Žef, a 1972. godine je prešao u Nansi u kojem je igrao do 1979. i transfera u Sent Etjen.

Titulu klupskog prvaka Francuske osvojio je 1981. godine sa Sent Etjenom sa kojim je 1979. i 1982. osvojio i nacionalni kup, a što je prethodno 1978. učinio i u dresu Nansija.

Francusku je napustio 1982. godine kada je prešao u italijanski Juventus u kome je 1987. i završio karijeru.

Italijansko prvenstvo je osvojio 1984. godine kada i evropski Kup pobednika kupova, pošto je godinu dana ranije Juventus osvojio i nacionalni Kup.

Godinu dana kasnije, 1985, postigao je sa penala jedini gol na utakmici sa Liverpulom u finalu Kupa evropskih šampiona na briselskom stadionu "Hejzel", poznatom po velikoj tragediji koja se dogodila te večeri u kojoj je poginulo 39 navijača Juventusa.

Dres francuske reprezentacije nosio je na 72 utakmice i postigao 41 gol, što je rekord "trikolora".

Devet golova postigao je na Evropskom prvenstvu 1984. godine na kome su Francuzi kao domaćini osvojili titulu prvaka.

Francuska je, predvodjena Platinijem, 1982. i 1986. godine igrala u polufinalima svetskih prvenstava.

Selektor reprezentacije Francuske postao je novembra 1988. godine i na toj funkciji se zadržao do 1992, kada se pridružio Organizacionom komitetu Svetskog prvenstva 1998.

Platini je jedini igrač koji je tri puta uzastopce, od 1983. do 1985, proglašavan za najboljeg evropskog fudbalera godine.

U karijeri je odigrao 648 takmičarskih utakmica na profesionalnom niovu i postigao 348 golova.

Francuz je od 2002. godine član izvršnih komiteta UEFA i Svetske fudbalske federacije (FIFA).

Od 1998. godine do 2002. radio je kao lični savetnik predsednika FIFA Sepa Blatera.

(MONDO/agencije)