Fudbal

23 SATA ŽIVIM U KREVETU, POPIO SAM BROD LEKOVA! Tužna ispovest bivšeg Zvezdaša: Život mi bio bajka, a onda...

Autor Milutin Vujičić

Bivši fudbaler Zoran Vorotović prolazi kroz teške trenutke u životu još od 2001. godine i kobnog Nikoljdana.

Izvor: YouTube/Screenshot/Televizija Nikšić

Stariji ljubitelji fudbala na ovim prostorima će na pitanje o najboljim bekovima u bivšoj Jugoslaviji bez ikakve sumnje pomenuti i Zorana Vorotovića - i neće pogrešiti. Vorotović (65) je ostavio dubok trag u nekadašnjoj jakoj ligi bivše države, a najduže je igrao u Budućnosti iz Titograda, od 1977. do 1986. godine kada je "zakačio" i period sa Dejanom Savićevićem, pre koga je čak otišao i u Crvenu zvezdu.

Igrao je još za Sutjesku, Spartak i turski Sarijer, međutim sve u životu mu se promenilo 19. novembra 2001. godine kada je doživeo jezivu saobraćajnu nesreću u kojoj je jedva ostao živ. "Moj život je bio bajka u kom sam radio sve što sam želeo, sve do tog kobnog Nikoljdana...", pričao je Vorotović za "Slobodnu Dalmaciju" o nesreći koja je sve promenila.

"Vraćao sam se iz noćnog kluba kada sam s Mercedesom 300 coupe "pomeo" dve zaštitne ograde duge po sedam metara te sam od udarca završio na drugom spratu jedne kuće pokraj puta", prisetio se Vorotović koji je tokom karijere zaradio lep novac, ali zbog toga što je morao sve da uloži u lečenje i oporavak, danas je podstanar i živi na rubu egzistencije i zavisi od pomoći drugih.

"Nisam nešto bio ni popio tad... Kažu da sam bio ta dva i po sata i pri svesti dok su me vatrogasci izvlačili, ali sam sve to vreme osećao užasnu bol. S tom boli živim već 21 godinu, ona ne prestaje. To je ludačka bol koju ni lekovima ne mogu smiriti, a popio sam od te nesreće pun brod opioidnog analgetika, koji deluje na centralni nervi sistem, poput morfijuma. Od te nesreće sam stopostotni invalid jer su mi "potrgani" mišići leve ruke, zapravo celog brahijalnog pleksusa, a ruka je slomljena na nekoliko mesta, kao i leva noga. Cela leva strana, osim donjeg dela leve noge, potpuno je nepokretna, a bolovi su nesnosni, tako da sam 23 sata u krevetu, a jedan sat u kolicima".

U svojoj bogatoj karijeri, Vorotović je odigrao 246 utakmica i postigao 15 golova u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, ali mnogi su ga zaboravili od nesreće: "Ni od titogradske Budućnosti, gde sam igrao punih deset godina, ni od Fudbalskog saveza Crne Gore nikada nisam dobio ni jedan evro. Niti povremenu pomoć, a kamoli da su mi dali neki stalni prihod, a mislim da sam zaslužio dobiti nacionalnu penziju i zbog svojih sportskih rezultata i teškog zdravstvenog stanja. Tu penziju dobili su mnogi drugi, manje poznati sportisti koji su, hvala Bogu, zdravi ljudi. Dejan Savićević, predsednik našeg Saveza, fudbalski je genije, ali mislim da je mogao za mene da napravi puno više. Zašto nije, ne znam, a i ne pitam ga. U dva navrata kada sam ga video, dao mi je po hiljadu evra i na tome mu hvala, ali od Saveza koji on vodi nisam dobio ništa. Crvena zvezda, u kojoj sam igrao godinu dana, mesečno mi uplaćuje 26 evra", ispričao je on.

Vorotović je zbog jezivih povreda imao 18 operacija: "Bivša žena Slađana ostala je uz mene kao prijateljica iako smo se mojom greškom razveli, a uspela mi je nakon mukotrpne borbe srediti sportsku invalidsku penziju od 220 evra. Ukupno po raznim osnovama dobijem 710 eura mesečno, a stan u Podgorici od 25 kvadrata plaćam 300 eura. Osam vrsta lekova, akupunkture i ostali tretmani dnevno me koštaju najmanje 50 evra", objasnio je bivši fudbaler zašto traži pomoć Saveza.

Da li će Dejan Savićević i ostali u Savezu imati sluha za njega, ostaje pitanje, a podsećamo da je Vorotović po odlasku iz Crvene zvezde u Tursku zaradio ogroman novac. Prema tadašnjim pričama, pripalo mu je čak dva i po miliona nemačkih maraka, iako je tada već bio pri kraju karijere.

BONUS VIDEO:

(Slobodna Dalmacija/MONDO/M.V.)