Fudbalska reprezentacija Srbije poražena je od Albanije (1:0) u Leskovcu, a samo nekoliko metara daleko od stadiona Dubočica fudbal je nastavio da se igra nepunih 12 sati kasnije. Dovoljno vremena da prespavamo i vratimo se na "mesto zločina", tamo gde nam je Silvinjova četa ubila nadu da ćemo na Mundijal.
I stvarno, malo sam lutao oko stadiona Dubočice jer nisam uspeo iz prve da izađem iz lavirinta koji su formirale zaštitne ograde, iako sam kroz žicu video gde treba da stignem kako bih gledao niželigaše. Igrali su FK Lemind 1953 iz Leskovca i FK Radnički iz mesta Pertate. Domaćin je lider prvenstva i želi plasman u viši rang, a takve ambicije opravdao je ubedljivom pobedom na terenu koji nije bio idealan za igru.
Naravno, treba imati u vidu da je ovo peti rang takmičenja, a da klubovi u njemu imaju finansijske probleme čak i kada im lokalne samouprave pomažu. Zato ne treba osuđivati stanje terena, već hvaliti želju čelnika da uskoro sve bude bolje na ovom mestu.
Predsednik i trener Nenad Krstić rekao nam je nakon meča da Lemind 1953 danas živi od novca grada Leskovca i donacija prijatelja kluba, a da je na taj način pribavljeno dovoljno da se krene u ambiciozne projekte. Svojevremeno je Lemind imao klupske prostorije na starom gradskom stadionu, ali sada "živi" u kontejnerima koji su montirani da bi bili svlačionice. Takođe, ograda oko stadiona nije u sjajnom stanju i prioritet je njena zamena - kako na strani koja je bliža stadionu Dubočice, tako i na onoj drugoj gde je groblje. Jedna od daleko ispucanih lopti završila je među spomenicima, u samom finišu meča.
Drugi deo susreta gledao sam sa te strane, kako bih imao bolji pogled na stadion Dubočice koji je 12 sati ranije ugostio reprezentacije Srbije i Albanije, u najvažnijem meču kvalifikacija za Mundijal. "Šta misliš o utakmici od sinoć?", pitao me je jedan navijač domaćeg tima, inače otac rezervnog fudbalera koji je dobio šansu u nastavku susreta. Ugrizao sam se za jezik, iako sam podelio mnogo petica za ono što su "orlovi" prikazali. Lakše je bilo da okrenemo temu i vratimo se na Lemind 1953, mada ni on ne živi svoje najbolje trenutke u istoriji.
Nastao je davno, kao projekat industrijskog giganta Lemind Proleter, preduzeća koje je proizvodilo poljoprivrednu mehanizaciju i bilo jedan od pokretačkih motora privrede na jugu Srbije. Već dugo je Lemind Proleter u stečaju, njegova imovina prodavana je na tenderima po početnim cenama, a to nije bilo dovoljno da se isplate bivši zaposleni i svi drugi poverioci. Na kraju, Lemind Proleter je davno, još pre stečaja, "napustio" svoje fudbalsko čedo. Klub i dalje igra na terenu koji je preduzeće napravilo pre više od 40 godina, a tu je i ime koje čuva sećanje na fabriku. Sećaju se navijači Leminda - a oko 100 ljudi gledalo je ovaj meč - i dana kojima se najviše ponose, u Srpskoj ligi Istok.
Ako je suditi po formi na početku nove takmičarske godine, Lemind 1953 će naredne godine nastupati u četvrtom rangu, a onda možda nije daleko ni igranje na srpskoligaškom Istoku. Tamo je već Sloga, još jedan od niželigaških timova iz Leskovca, ali je njihov stadion na drugom kraju grada.
BONUS VIDEO: