- Ilija Petković je rođen u Kninu 1945. i iz tog grada je krenuo njegov fudbalski put, a preminuo je u Beogradu koji ga je prihvatio.
- Vratio se posle dugo vremena u rodni kraj i zatekao pustoš, srušen dom i grad bez ljudi koje je poznavao.
Na današnji dan 1945. godine rođen je slavni srpski fudbaler i trener Ilija Petković. Nažalost, Petković je preminuo 2020. godine od posledica infekcije korona virusom, a za života ostavio je dubok trag u fudbalu na ovim prostorima, pa i šire - pošto je radio i u Grčkoj, Kini, Južnoj Koreji, pa i Švajcarskoj.
Najveća je legenda u istoriji OFK Beograda iako je rođen skoro 700 kilometara daleko od glavnog grada - u Kninu. Živeo je u Ulici maršala Tita, u samom centru ovog grada ispod Dinare, prekoputa stadiona, gde je sve počelo za njega.
Sve je počelo u Kninu
"Imao sam kuću u Ulici maršala Tita 62. Ulice sa tim imenom bile su obično glavne. Knin je imao jednu ulicu, i dan-danas je tako, nema gde da se širi. Živeo sam prekoputa igrališta", prisetio se pokojni Ilija Petković u jednom od svojih poslednjih intervjua za TV "Ras".
"Od kada sam prohodao, ceo moj život bio je obeležen fudbalom. Tada je Kninom dnevno išao jedan ili nijedan automobil i imao sam slobodan prolaz preko ulice. Ceo dan sam gledao Dinaru, koja je uvek imala dobar tim i igrače. I nije samo bila stvar u tome da sam zavoleo fudbal. Da majka nije dala taj fudbalski gen, i dan-danas sam mogao da budem dole i da gledam, ali to igralište, uz moj dar za sport, opredelili su me da budem celog života u fudbalu", govorio je on.
Kada deca nisu bila obavezna da pomažu starijima, igrala su fudbal i jurila su za loptom: "Dinara je igrala u Dalmatinskoj zoni, bila je to kvalitetna liga u Hrvatskoj, od Gospića do Makarske, ceo region je obuhvatala. Kad sam završio osnovnu školu, krenuo sam u gimnaziju uz plan da vidim šta će biti posle. Igrao sam fudbal i imao sam sreću da su me voleli ti splitski novinari koji su izveštavali sa mečeva, a igrali smo ih dosta u Splitu, oko Šibenika, Zadru, Omišu... Jednostavno, videli su u meni nešto što nisu u drugim dečacima i počeli su da me apostrofiraju kao talenta koji se pojavio na tim prostorima. I da ne uvredim Splićane, ako niste Splićanin i čovek iz tog miljea, teško ste mogli da dođete u Hajduk. Da njima seljače iz Knina dođe i da drži predstavu... Bili su za nas u to vreme kao akademija. Kad sam došao tamo pita me za 'unutrašnju', 'punu' nogu, zid, sve su to za mene bila iznenađenja. Radomir Vukčević i ja smo otišli dole na probu i obojica smo zadovoljili".
Kako je otišao u Beograd?
Poput većine svojih vršnjaka, Ilija Petković je otišao iz Knina na fakultet u Beograd, ali je ostao i dalje vezan za rodni kraj koji je prerano napustio: "Razmišljao sam u to vreme i kako bih mogao u Beogradu da se prijavim da igram fudbal, da daju neki čaj, sendvič posle treninga, da možeš da se okupaš. Međutim, pojavljuje se čovek iz naših krajeva, dr Nebojša Pupovac, bio je stomatolog i pred krajem školovanja. U svim prostorijama OFK Beograda već je bio apostrofiran kao veliki ofkovac. Raspitivao se 'Odakle je on, iz Knina?'. I svojim nagonom želje razmatrao kako bi bilo dobro da dođem u OFK Beograd kraj velikih igrača Skoblara, Paje Samaradžića, Guglete, Krivokuće, Banovića, Čebince...".
Potpisao je za OFK Beograd 1964. godine, sa nepunih 20 i u tom klubu će praktično provesti celu karijeru, s izuzetkom odlaska u Trou na tri godine: "Partizan i Zvezda bili toliko respektabilni klubovi da od strahopoštovanja nisam mogao ni da pomislim da dođem u takav klub, da dođem na probu. Nebojša Pupovac me je doveo na stadion OFK Beograda, koji je bio kao lutka tada, sav u zelenilu i cveću. Imao sam sa njim tajnu korespodenciju iz Knina, pisali smo i tome kako da pređem. I moram da priznam da OFK Beograd nisam nikad pratio, imali smo dole Partizan, Zvezdu, Hajduk, Dinamo, OFK nismo pratili, međutim objasnili su me da je to klub velike tradicije, osvajač četiri Kupa i iz Knina i Dinare dolazim ovde".
Hteo da se vrati za Knin
Kako je pričao, već mesec dana po dolasku u Beograd iz Knina, udarila ga je nostalgija. Hteo je da se vrati, da batali fakultet, da se zahvali OFK Beogradu, ali je sreo jednog poznanika iz starog kraja - koji ga je ubedio da se strpi.
"Pa svi smo mi došli, još iz gorih prilika, ništa nismo imali, nećeš se ti kući vraćati, videćeš da će sve biti dobro", pamtio mu je uvek ove reči Petković: "I napravimo krug i vratimo se. Dosta me je vratio životu i realnosti. Počeo sam tada da treniram redovno, u Murskoj Soboti smo bili na pripremama i izborio sam se. Što je bilo najvažnije, stvarno nisam mogao da igram kraj Paje Samardžića i Skoblara. Ali imao sam sreću da smo otišli na te pripreme, da sam tamo postao član ekipe i to je za mene bila velika satisfakcija".
Vratio se posle rata i razočarao
Posle rata i pauze od 20 godina ponovo je otišao u Knin. Kroz suze je govorio o toj emociji i bolu koji se vratio kada je shvatio da tamo nema ljudi koje je poznavao, niti grada koji je nosio u srcu: "Živeo sam u Kninu 18 godina. Kako sam to primio? Tužno je, a neko će se možda nasmejati tome što govorim, da dođem u svoje rodno mesto i da imam prvi susret sa grobljem. Kad to pominjem, možda nekome bude smešno, ali od onog razdraganog Knina, od onih prijatelja, smeha, vratio sam se prazan, jer nikoga nisam video".
"Nisam video ljude koje sam poznavao, koji su prolazili pored mene. Knin je pust, verujte mi da nisam sreo dva čoveka, bila je nedelja. Od grada u kojem sam punio baterije, došao sam do toga da se iz njega vratim potpuno prazan".
"Bio sam do kuće, koja je propala i kad sve to vidite, onda je sreća da sam došao u Beograd i da sam tu proveo tri puta više života nego u Kninu. Doživeo sam u njemu i svoje sedamdesete, pozne godine. I kao što nisam mogao bez Knina, tako sad ne mogu bez Beograda, gde god da odem. Pružio mi je sve. Od afirmacije, popularnosti, života, stambenog prostora, braka, sve mi je dao".
Pamtićemo ga i kao selektora
Osim što je kao igrač ostavio dubok trag u OFK Beogradu (od 1964. do 1973. godine, pa onda od 1976. do 1983. godine), Petković je ostavio dubok trag i u reprezentaciji. Igrao je za Jugoslaviju čak 43 puta - i postigao je šest golova - da bi potom i vodio reprezentaciju početkom ovog milenijuma. Najveće uspehe ostvario je kao selektor Srbije i Crne Gore od 2003. do 2006. godine, kada je odveo "plave" na Mundijal u Nemačkoj, u trenutku kada se raspadala zajednica dve zemlje.
Njegova SCG odigrala je perfektno u kvalifikacijama i primila je samo jedan gol (od Španije), da bi na turniru usledili problemi koji su počeli odlukom Ilije Petkovića da pozove svog sina Dušana u državni tim.
"Raspali smo 2006. godine sa Crnom Gorom kao Jugoslavija. U to vreme kad smo se kvalifikovali imao sam osećaj da je atmosfera nikakva na državnom nivou. Nismo uopšte naivni kada vam govorim o sportu, oseti se da 'nešto ne štima u zemlji Danskoj'. To je išlo ka finalizaciji našeg razdvajanja. U tom trenutku bio sam sa ekipom čovek koji je razveseljavao sveću koja je gorela i koja će da se ugasi sa našim Svetskim prvenstvom. U toj euforiji da sam rekao da se stavi crveni tepih na Terazijama, stavio bi se. Afirmacija mene kao selektora bila je fantastična. I u toj euforiji dolazi do zadovoljenja. U tom vremenu sam toj jadnoj naciji koja se raspadala učinio zadovoljstvo odlaskom na Svetsko prvenstvo".
"Međutim, kad smo se raspali, jedva su čekali da se dogodi nešto takvo, da može i po meni da se prospe lavina gneva. Ne znam da li su prethodno pročitali sve što su dobro pisali? Da sam toreator, čudo nebesko, Beograd je neosvojiva tvrđava... Sve sam to napravio, pominjao i vojvodu Mišića, sve u cilju da dobijemo različitu atmosferu od fudbalske. A, kad nas je sve to zadesilo i kad smo se raspali, nisu imali po kome, već su mene jedva sačekali. To mi je krivo, što štampa nije ostala dostojanstvena, pogotovo kada sam sina pozvao. I žalije mi je što se tad nisam vratio, nego... Evo, reći ću sada, a čovek to ne bi trebalo da kaže, da žalim što se nisam vratio kući sa svojim detetom. Od svog zla je neko trebalo da plati, a ja sam bio taj koji je to platio sve", sa bolom u glasu je govorio Petković.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: